Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split

Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića

„Zašto sam musliman/ka“

Split, 8.5.2026.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjega dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, milost svjetovima i najbolji uzor vjernicima.

Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana.

Draga braćo i cijenjene sestre!

Sigurno nas je netko nekada upitao: „Jesi li musliman/ka?” I vjerujem da smo tada, bez mnogo razmišljanja, odgovorili: „Da, jesam.” Ali, jesmo li se ikada iskreno zapitali: Zašto smo muslimani? Ne samo zato što smo rođeni u muslimanskim obiteljima. Ne samo zato što su nam roditelji muslimani. Ne samo zato što pripadamo jednom narodu, tradiciji ili zajednici. Nego - zato što svako od nas svojim razumom, srcem i životom bira islam.

To pitanje nije znak sumnje, nego znak ozbiljnosti. Vjernik se ne boji pitanja ako traži istinu. Naprotiv, iskreno pitanje može učvrstiti vjeru, probuditi srce i pomoći čovjeku da islam ne živi samo kao naviku, nego kao svjesni izbor i životni put.

Islam znači predanost, pokornost i poslušnost Uzvišenom Allahu. Riječ islam povezana je i s riječju selam, što znači mir. Musliman je onaj koji se trudi živjeti u pokornosti Allahu i širiti mir u sebi, svojoj obitelji i među ljudima. Islam nas uči da nismo stvoreni slučajno, da naš život nije bez cilja i da čovjek nije samo tijelo koje jede, radi, troši i nestaje. Čovjek ima dušu, odgovornost i povratak svome Gospodaru. Uzvišeni Allah kaže:

„Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine.” (Ez-Zarijat, 56)

Ovaj ajet daje najdublji odgovor na pitanje zašto živimo. Svrha života nije samo zaraditi, uspjeti, imati, uživati i ostaviti nešto iza sebe. Sve to može imati svoje mjesto, ali ništa od toga ne može biti konačni smisao života. Jer ako je smisao života bogatstvo, što nakon što ga čovjek stekne? Ako je smisao položaj, što kada ga izgubi? Ako je smisao mladost, što kada prođe? Ako je smisao zdravlje, što kada ono nestane? Ako su smisao djeca, što kada nam postanu veliko iskušenje ako smo ih propustili odgojiti i izvesti na Pravi put?

Dijete želi igračku, mlada osoba zabavu i društvo, odrasla posao i sigurnost, a stara zdravlje i mir. To nam pokazuje da se ljudske želje mijenjaju, ali srce i dalje traži nešto dublje. Traži smisao koji ne stari, ne propada i ne završava smrću. Islam nam upravo to daje: jasan odgovor tko smo, zašto smo ovdje i kamo idemo.

Ovaj život je ispit. Dunjaluk nije naše trajno boravište, nego mjesto na kojem pokazujemo tko smo. Ovdje se vidi naša vjera, naš karakter, naša zahvalnost, naše strpljenje, naš odnos prema Allahu i prema ljudima. Smrt nije potpuni kraj, nego prelazak u drugi svijet. Nakon smrti dolazi kabur, zatim proživljenje, Sudnji dan i susret s Allahom. Tada će svaki čovjek vidjeti ono što je za sebe pripremio.

Islam nas uči da nitko neće nositi tuđi teret i da nitko neće biti pitan za ono što nije znao ili nije mogao učiniti. Allah je Najpravedniji Sudac. On zna naše mogućnosti, naše namjere, naše slabosti i naše napore. Zato vjernik ne živi bez pravca. On zna da svaki dan ima vrijednost, da svako djelo ima trag i da nijedna iskrena suza, dova, sadaka, sabur ili dobrota neće biti izgubljeni kod Allaha.

Braćo i sestre, onaj tko ne zna zašto živi, lahko postane rob onoga što ga okružuje: novca, strasti, položaja, tuđeg mišljenja, prolazne zabave i lažnog uspjeha. A sve to čovjeka može zaokupiti, ali ga ne može istinski smiriti. Islam oslobađa čovjeka od robovanja stvorenjima i uči ga da bude rob samo Stvoritelju. A kada je čovjek iskreno Allahov rob, tada postaje dostojanstven, slobodan i smiren.

Zato odgovor na pitanje „Zašto islam?” može biti vrlo jednostavan: zato što nam islam daje smisao života. Islam nam govori da nismo slučajnost. Da nas je Uzvišeni Allah stvorio s ciljem. Da nismo sami. Da nas Allah uvijek vidi, čuje i zna. Da naš trud i poštivanje islamskih propisa imaju vrijednost. Da naša dunjalučka iskušenja imaju smisao. Da smrt nije kraj i da povratak Allahu nije daleka priča, nego sigurna istina.

Na kraju, zapamtimo: Uzvišeni Allah nas ne treba. Naša vjera ne povećava Njegovu vlast, niti naše nevjerovanje umanjuje Njegovu veličinu. Mi trebamo Allaha. Mi trebamo Njegovu uputu, milost, oprost i zaštitu. Ako izaberemo put vjere, to je naša sreća. Ako se udaljimo od Njega, to je naš gubitak.

Zato pozivam sebe i vas da ne budemo muslimani samo po imenu, porijeklu i običaju, nego po uvjerenju, djelu i karakteru. Postavimo sebi iskreno pitanje: zašto sam musliman? I neka nas odgovor vodi prema jačem imanu, iskrenijem ibadetu, boljem ponašanju i čvršćoj vezi s Allahom.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas učvrsti u islamu, da nam omili vjeru, da nas sačuva zablude, nemara i grijeha i da nam podari smislen, častan i Allahu pokoran život.  Molimo Ga da pomogne našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu, podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.

Na kraju, molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podari Milost i Oprost i uvede u vječni Džennet!  Amin!