Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj u suradnji sa agencijom El Kiram iz Beča organizira odlazak na hadž za 2027./1448. hidžretsku godinu.
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„Imamo mnogo, a jesmo li zahvalni?“
Split, 9.10.2026.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjega dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, milost svjetovima i najbolji uzor vjernicima. Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana.
Uzvišeni Allah u 35. ajetu sure El-Enbija kaže: „Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Enbija, 35)
Ovaj ajet podsjeća nas na jednu veliku istinu: čovjek je na ispitu ne samo onda kada mu je teško, nego i onda kada mu je dobro. Na ispitu smo kada nemamo, ali i kada imamo. Kada smo bolesni, ali i kada smo zdravi. Kada se borimo s problemima, ali i kada živimo u miru, sigurnosti i blagostanju.
Ponekad mislimo da je iskušenje samo siromaštvo, bolest ili nevolja. Međutim, blagostanje može biti jednako veliko iskušenje. Pitanje je: hoćemo li u dobru biti zahvalni, hoćemo li znati prepoznati ono što imamo i hoćemo li se znati zaustaviti kada nam je dovoljno?
Živimo u vremenu u kojem se veoma lako uspoređujemo s drugima. Dovoljno je otvoriti društvene mreže i odmah nam se čini da netko ima bolji automobil, veći stan, ljepši odmor, bolji posao ili bezbrižniji život. Čovjek tada vrlo brzo zaboravi ono što je njemu Allah dao.
A kada bismo vlastiti život promatrali ne uspoređujući ga s tuđim, mnogi od nas morali bi priznati da imamo mnogo razloga za zahvalnost.
Živimo u sigurnosti. Imamo krov nad glavom. Imamo hranu. Ogromna većina nas ima medicinsku skrb, mogućnost školovanja, ima posao, dragocjene resurse vode i to bez ograničenja, električnoj energiji i svemu onome o čemu milijuni ljudi u svijetu mogu samo sanjati. Pa ipak, nezadovoljstvo veoma lako postaje naše svakodnevno stanje.
Muhammed, s.a.v.s., je rekao: „Nije bogatstvo u mnoštvu imetka, nego je pravo bogatstvo – bogatstvo duše.“ (Buhari i Muslim)
Ovo je zaista jedna od najvažnijih poruka za čovjeka našega vremena.
Možeš imati mnogo, a stalno osjećati da ti nešto nedostaje. Možeš imati malo, a biti spokojan. Jer mjera zadovoljstva nije količina stvari koje posjedujemo, nego stanje srca koje ih posjeduje.
Danas čovjek često ne kupuje zato što mu nešto treba, nego zato što želi živjeti poput nekoga drugoga. Mijenjamo automobile koji još dobro služe, mobitele koji još normalno rade, uređujemo stanove ne zato što su loši nego zato što smo vidjeli nešto novije. Nerijetko se ulazi i u dugove i kredite kako bi se zadržao životni standard koji zapravo nije naš.
I onda ono što smo kupili da nas usreći postane nova briga: kredit, rata, dug i strah hoćemo li sve moći platiti.
Nije problem imati lijepu kuću, dobar automobil ili otići na putovanje. Islam ne traži od čovjeka da odbaci dopuštene blagodati. Problem nastaje onda kada ono što imamo prestane služiti nama, a mi počnemo služiti onome što imamo.
Kada nam cijeli život postane utrka za još većom plaćom, još većim stanom, još boljim automobilom i još višim standardom, moramo se zapitati: gdje je granica?
Jer dunjaluk nema granice. Onome tko želi još uvijek će nedostajati još nešto. Zato se prenosi mudra izreka: „Zadovoljstvo je imetak koji se nikada ne troši.“
Čovjek koji poznaje riječ „dosta“ bogatiji je od onoga koji ima mnogo, ali nikada nije zadovoljan.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., ušao je kod Osmana ibn Maz'una, r.a., dok je bio na samrti. Kazao mu je tada riječi koje vrlo lijepo opisuju pravi odnos prema ovome svijetu: „Allah ti se smilovao, Osmane. Nisi uzeo dunjaluk, niti je dunjaluk uzeo tebe.“
Braćo i sestre, ovo je prava mjera. Ne mora čovjek pobjeći od dunjaluka. Treba živjeti, raditi, zarađivati, graditi kuću, školovati djecu i koristiti Allahove blagodati. Ali ne dopustiti da dunjaluk uzme njega.
Braćo i sestre, možda nam danas nisu toliko potrebne nove stvari, koliko nam je potrebno da budemo zahvalniji na onome što već imamo.
Kada sjednemo za stol, sjetimo se da netko nema što jesti. Kada ulazimo u svoj dom, sjetimo se onih koji su ga izgubili. Kada zagrlimo bračnog druga i djecu, sjetimo se da je to blagodat koja se ne može kupiti nikakvim novcem. Kada ustanemo zdravi, sjetimo se da postoje ljudi koji bi dali sve što imaju samo da mogu bez boli ustati iz kreveta.
Zahvalnost ne znači da čovjek nema želje i ciljeve. Ona znači da putujući prema onome što želimo ne preziremo ono što već imamo. Zato je jedna od najvećih životnih vještina znati kazati:
Elhamdulillah. Imam dovoljno.
Uzvišeni Allahu, učini da dunjaluk bude u našim rukama, ali ne i u našim srcima. Podari nam zadovoljstvo onim što si nam dao i sačuvaj nas pohlepe, zavisti i nezahvalnosti.
Molimo Te da pomogneš našoj braći i sestrama izloženima teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu. Podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.
Na kraju, molimo Te da uputiš našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Tobom ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podariš Milost i Oprost i uvedeš u vječni Džennet! Amin!
Medžlis Islamske zajednice Split pokrenuo je novu akciju Humanitarnog fonda s ciljem pomoći radniku iz Azerbejdžana koji se suočava s teškom bolešću i zahtjevnim liječenjem.
Zbog bolesti trenutno nije u mogućnosti redovno raditi i osiguravati sredstva za život, pa su mu potrebna sredstva za liječenje, stanarinu i osnovne životne potrebe.
Pozivamo naše džematlije i sve ljude dobre volje da se, prema svojim mogućnostima, uključe u ovu akciju i svojim prilogom pomognu čovjeku koji se našao u veoma teškoj životnoj situaciji.
Svaki prilog je vrijedan, a zajedničkim djelovanjem možemo značajno olakšati njegove trenutne životne okolnosti.
Sredstva se mogu uplatiti putem Humanitarnog fonda MIZ Split, prema podacima i kodu za plaćanje objavljenima uz ovu akciju.
Molimo Uzvišenog Allaha da nagradi sve koji se odazovu, a našem bratu podari olakšanje, uspješno liječenje i ozdravljenje.
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„Bračno nevjerstvo nije samo preljub“
Split, 2.10.2026.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjega dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, milost svjetovima i najbolji uzor vjernicima. Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana.
Poštovana braćo i sestre,
jedan od velikih problema našega vremena jesu bračne krize, udaljavanje supružnika i sve češći razvodi. Često se navode različiti uzroci o tome zašto brakovi pucaju. Govori se o novcu, karakteru, razlikama, obitelji, stresu, društvenim mrežama i neusklađenim očekivanjima. Sve to može biti problem, ali jedan od najdubljih problema jeste gubitak povjerenja.
Kada spomenemo bračno nevjerstvo, većina ljudi odmah pomisli na preljub. Međutim, Kur'an nas uči da nevjerstvo može biti mnogo šire.
„Allah navodi kao primjer onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, pa su ih iznevjerile, i njih dvojica im kod Allaha nisu mogli ništa pomoći, i rečeno im je: ‘Uđite vas dvije u Vatru s onima koji ulaze!’“ (Et-Tahrim, 10)
U ovom ajetu se ne govori o tjelesnom preljubu. Učenjaci tefsira pojašnjavaju da su te dvije žene iznevjerile svoje muževe u vjeri, povjerenju i odnosu prema njihovoj poslaničkoj misiji. Nuhova, a.s., žena nije vjerovala svome mužu i omalovažavala ga je, dok je Lutova, a.s., žena odavala ono što je trebala čuvati i stajala uz one koji su bili protiv njezina muža.
Tu dolazimo do jedne veoma važne poruke: bračno nevjerstvo ne počinje uvijek tijelom; često počinje narušavanjem povjerenja. Nekada ono počinje jezikom, nekada tajnom, nekada porukom, nekada skrivenim odnosom, a nekada time što supružnik više ne zna može li vjerovati bračnom drugu.
Možda nije bilo fizičkog susreta, ali je bilo emotivnog vezivanja za drugu osobu. Možda nije bilo preljuba u punom značenju te riječi, ali je bilo skrivanja, ponižavanja, odavanja tajni i rušenja dostojanstva bračnog druga. A brak u kojem nema povjerenja teško može ostati zdrav.
Brak nisu samo zajednički stan, zajednički račun ili zajednička djeca. Brak je i osjećaj sigurnosti da te osoba s kojom živiš neće izdati, poniziti, izložiti pred drugima niti tvoje slabosti pretvarati u oružje protiv tebe. Kada to nestane, zidovi kuće mogu ostati isti, ali brak više nije isti.
Poseban izazov našega vremena jesu telefoni i društvene mreže. Nekada je čovjek morao izaći iz kuće da bi započeo pogrešan odnos. Danas je često dovoljan ekran i nekoliko poruka. Problem nije samo u fizičkom susretu, nego i u onome što mu prethodi: skrivenom dopisivanju, stvaranju bliskosti s drugom osobom, dijeljenju intime koju bračni drug više ne dobiva i stvaranju paralelnog svijeta koji supružnik ne poznaje.
Zato čovjek mora biti iskren prema sebi. Ako nešto skriva od supružnika upravo zato što zna da bi ga to povrijedilo kada bi saznao, onda već postoji razlog da se zapita kamo taj put vodi. Uzvišeni Allah kaže (El-Bekare, 187): „One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća.“
Ovaj kur'anski izraz izuzetno je snažan. Odjeća pokriva, štiti, čuva i bliska je čovjeku. Upravo takvi bi trebali biti muž i žena jedno drugome. Trebali bi čuvati slabosti onoga drugoga, a ne iznositi ih pred svijet; pokrivati mane, a ne širiti ih; biti oslonac, a ne izvor nesigurnosti.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Najpotpunijeg imana među vjernicima je onaj tko je najljepšeg ahlaka (morala), a najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama.“ (Tirmizi)
Nije, dakle, dovoljno biti dobar pred ljudima. Pravo lice čovjeka često se vidi kod kuće, u načinu na koji razgovara sa suprugom, kako se ponaša kada je ljut, da li zna sačuvati dostojanstvo onoga s kim živi, da li zna prešutjeti ono što ne treba iznositi i da li zna priznati vlastitu pogrešku.
Ajet s početka hutbe nas podsjeća i na još jednu veliku istinu: svatko pred Allahom odgovara za sebe. Nuhovoj ženi nije pomoglo to što joj je muž bio Allahov poslanik, Lutovoj ženi nije pomoglo to što je živjela u kući Allahovog poslanika, a Nuhovu sinu nije pomoglo to što mu je otac bio vjerovjesnik. Pred Allahom ne spašavaju prezime, porodica, ugled ni blizina dobrih ljudi. Spašavaju nas, Allahovom milošću, iman, iskrenost i dobra djela.
Zato je važno da našu omladinu ne učimo samo kako sklopiti brak, nego i kako ga sačuvati. Treba ih učiti da brak nije stalna romantika i da će doći nesuglasice, umor, financijski problemi i različita mišljenja. Ali svaka teškoća ne znači da brak treba rušiti. Potrebno je učiti kako razgovarati, kako se posvađati a ne poniziti, kako biti ljut a ne biti nepravedan, kako oprostiti i kako sačuvati granice prema drugim ljudima.
Brak se rijetko sruši u jednom danu. Najčešće se ruši polako, gubitkom povjerenja, sitnim lažima, nečuvanjem tajni, ponižavanjem i udaljavanjem. Zato se i čuva polako, svakoga dana: iskrenošću, lijepom riječju, razgovorom, strpljenjem, zahvalnošću i sviješću da nam je bračni drug emanet od Allaha.
Molimo Uzvišenog Allaha da popravi stanje naših porodica, da među supružnike usadi ljubav, samilost i povjerenje, da sačuva naše brakove od svakog oblika nevjerstva i da našoj omladini podari mudrost pri izboru bračnog druga i snagu da čuvaju ono što im Allah podari.
Molimo Ga da nas učini ljudima koji čuvaju povjerenje, koji ne obznanjuju tuđe mane, koji ne ponižavaju one s kojima žive i koji svoje porodice grade na vjeri, odgovornosti i međusobnom poštovanju.
Molimo Ga da pomogne našoj braći i sestrama izloženima teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu i da im podari mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.
Na kraju, molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podari Milost i Oprost i uvede u vječni Džennet! Amin!
Utemeljeno na predavanju prof. dr. Esmira Halilovića: https://www.youtube.com/watch?v=eFj06RQjLQ8
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„U hlada kada drugog hlada neće biti“
Split, 25.9.2026.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjega dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, milost svjetovima i najbolji uzor vjernicima.
Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana. Uzvišeni Allah kaže:
„O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek pogleda što je za sutra pripremio.“ (El-Hašr, 18)
Braćo i sestre, mi se za mnoge važne događaje u životu pripremamo unaprijed i razmišljamo što će nam trebati. Za putovanje, ispit, posao, starost. A Allahov Poslanik, s.a.v.s., podsjeća nas na Dan za koji će nam trebati ono što se ne može kupiti, posuditi, niti u posljednjem trenutku nabaviti. On je rekao: „Sedam će osoba Allah staviti u Svoj hlad onoga dana kada drugoga hlada osim Njegova neće biti: pravednog vladara, mladića koji je odrastao u pokornosti Allahu, čovjeka čije je srce vezano za džamiju, dvojicu koji se vole radi Allaha, pa se radi Njega sastaju i rastaju, čovjeka kojeg pozove ugledna i lijepa žena, a on kaže: ‘Ja se bojim Allaha’, čovjeka koji udijeli sadaku tako tajno da mu lijeva ruka ne zna što daje desna i čovjeka koji se u samoći sjeti Allaha pa mu oči zasuze.“ (Buhari i Muslim)
Braćo i sestre, primijetimo da ovaj hadis ne govori o velikim riječima ili dugim molitvama, nego o ljudima koji su u važnom trenutku napravili pravi izbor.
Prvi je pravedan čovjek kojemu je povjerena odgovornost. Hadis spominje vladara, ali odgovornost ima svatko kome je nešto povjereno: roditelj, poslodavac, učitelj, imam, upravitelj. Pravda počinje onda kada prestanemo imati dva mjerila: jedno za sebe i svoje, a drugo za druge.
Drugi je pobožni mladić koji svoju mladost nije potrošio daleko od Allaha. Mladost je vrijeme snage, želja i iskušenja. Zato je posebno vrijedno kada mlad čovjek zna gdje su njegove granice. Nije veličina u tome da nema iskušenja, nego da usred iskušenja zna kazati „ne“ onome što ga udaljava od Allaha.
Zato našoj djeci i omladini ne govorimo samo što ne smiju. Pokažimo im zbog čega vrijedi biti čestit, pošten i vjeran Allahu. Neka osjete da je vjere za njih jedini pravi izbor i da je džemat njihovo mjesto.
Treći je čovjek čije je srce vezano za džamiju. On radi, putuje, brine o obitelji i izvršava svoje obveze, ali njegovo se srce vraća Allahovoj kući. Namaz mu nije teret između drugih poslova, nego trenutak u kojem ponovno uspostavlja red u sebi.
Četvrta skupina su dvojica koji se vole radi Allaha. Koliko danas odnosa počiva na koristi! Dok nam netko treba, blizak nam je. A ljubav radi Allaha nije trgovina. To je odnos u kojem drugome želiš dobro, čuvaš njegovu čast i pomažeš mu da bude bolji. Pravi prijatelj nije onaj koji potvrđuje svaku našu pogrešku, nego onaj koji nas približava dobru.
Peti je čovjek koji se nalazi pred iskušenjem koje možda nitko drugi neće saznati. Ima priliku učiniti grijeh, okolnosti mu pogoduju, ali on kaže: „Ja se bojim Allaha.“ To je trenutak istinske bogobojaznosti. Lako je izgledati dobro kada nas ljudi gledaju. Prava vrijednost pokazuje se onda kada možemo učiniti grijeh, a ne učinimo ga zato što znamo da nas Allah vidi.
Šesti daje sadaku tako skrovito da ni lijeva ruka ne zna što daje desna. Ne pomaže da bi se o njemu govorilo. Ne podsjeća čovjeka na ono što mu je dao. Dobro je da između nas i Allaha postoji barem jedno djelo o kojem nitko drugi ništa ne zna. Možda upravo ono bude među najvrjednijim djelima na vagi.
I posljednji je čovjek koji ostane sam, sjeti se Allaha i oči mu zasuze. U samoći nema publike. Te suze mogu biti zbog grijeha, zahvalnosti, straha ili čežnje za Allahovom milošću. Upravo zato su znak iskrenosti.
Braćo i sestre, što povezuje ovih sedam osoba?
Pravednost kada možemo biti nepravedni. Pokornost kada nas mladost vuče drugamo. Džamija kada nas dunjaluk zaokuplja. Iskreno prijateljstvo kada odnosi postanu interes. Čednost kada se grijeh nudi. Sadaka kada nitko ne gleda. I suza kada smo sami.
Sve su to trenuci u kojima čovjek bira između onoga što želi njegov nefs i onoga čime je zadovoljan Allah.
Možda ne možemo biti vladari. Možda više nismo mladi. Ali svatko od nas može pronaći svoje mjesto u ovom hadisu. Možemo biti pravedni ondje gdje imamo odgovornost. Možemo svoje srce vezati za džamiju. Možemo odbiti grijeh kada nam se približi. Možemo učiniti dobro da nitko ne sazna. Možemo u samoći iskreno stati pred Allaha. Jer na Sudnjem danu neće biti najvažnije koliko smo bili poznati među ljudima, nego koliko smo bili poznati Allahu po djelima učinjenim samo radi Njega.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini pravednima u onome što nam je povjereno, da sačuva našu djecu i omladinu, da naša srca veže za džamiju, da među nama učvrsti ljubav radi Njega, da nas sačuva grijeha u javnosti i samoći, primi naša skrivena dobra djela i podari nam srce koje Ga se sjeća i oko koje zbog Njega može zasuziti.
Molimo Ga da pomogne našoj braći i sestrama izloženima teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu i da im podari mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.
Na kraju, molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podari Milost i Oprost i uvede u vječni Džennet! Amin!
Allahu zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko u zabludu ne može odvesti, a onaj ko izabere zabludu, niko ga na Pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik koga je On poslao da radosnu vijest donese i opomene prije nego što nastupi Sudnji dan. Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku, na pravom je putu, a onaj ko se Njemu i Njegovom Poslaniku ne pokorava, u velikoj je zabludi.
Draga braćo,
Dragome Bogu iskazujem zahvalnost na prilici da sam danas u ulozi hatiba ovdje u splitskom džematu. Džuma-namaz je najvažniji sedmični društveni susret i okupljanje muslimana, pa je radost tim veća što u ovome lijepome danu mogu se susresti s vama i kazivati vam poruku vjere.
Želim ovu priliku da iskoristim i da uputim iskrene čestitke vašem poštovanom ali nadasve vrijednom imamu Vahid efendiji Hadžiću i muallimi Suadi Hadžić na velikom jubileju dvadeset godina u službi Islama i muslimana u splitskom džematu. S obzirom da smo na početku još jedne nove školske i vjeronaučne godine, moja današnja hutba tretiraće značaj stjecanja korisnog znanja – učenja, njegovo stalno proširivanje i napredovanje.
Allah, dž.š, dao je da najveće znamenje i ujedno najveća vrijednost zajednice kojoj je poslao Svog posljednjeg Poslanika Muhammeda, a.s, bude Knjiga – Kur’an. Na taj način kroz sve generacije muslimana utvrđena je čvrsta poveznica između njih i Knjige. Počastvovani smo kao muslimani da nas je Dragi Allah ubrojao u zvanje naroda Knjige; onih koji imaju Knjigu, koji su primaoci Knjige, onih kojima je Knjiga objavljena, onih kojima je Knjiga uputa. Svevišnji u Kur’anu kazuje nam:
كَمَا أَرْسَلْنَا فِيكُمْ رَسُولاً مِّنكُمْ يَتْلُو عَلَيْكُمْ آيَاتِنَا وَيُزَكِّيكُمْ وَيُعَلِّمُكُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَيُعَلِّمُكُم مَّا لَمْ تَكُونُواْ تَعْلَمُونَ
“Poslali smo vam poslanika između vas da vam kazuje Naše ajete, da vas očisti, da vas pouči Knjizi i mudrosti i da vas nauči ono što niste znali.”
Dakako da počasti jesu lijepe, drage i izazivaju osjećaj ushićenja kod ljudi, ali isto tako valja se uvijek podsjetiti da počasti uvijek jesu praćene odgovornostima i obavezama, odn. da se na počasti i priviliegije, mora odgovoriti odgovornim odnosom prema ukazanom povjerenju. Baš kao i blagodat; ona jeste užitak, sreća i zadovoljstvo, ali je blagodat u punini shvaćena tek onda kada onaj kojemu je data bude je svjestan, zahvaljuje Dragom Bogu na njoj punim srcem i dušom, time osiguravajući njeno trajanje.
وَإِذْ تَأَذَّنَ رَبُّكُمْ لَئِن شَكَرْتُمْ لأَزِيدَنَّكُمْ وَلَئِن كَفَرْتُمْ إِنَّ عَذَابِي لَشَدِيدٌ
“I, još, kad je vaš Gospodar objavio: “ Ako budete zahvalni, dat ću vam, sigurno, još više, ali ako budete poricali, Moja kazna bit će, doista, žestoka.”
Draga braćo,
Digitalni svijet, kao savremeno dostignuće, donio je sa sobom velike mogućnosti koje čovjeku otvaraju prilike na polju čitanja, edukacije, informiranosti, komunikacije i razmjene s drugima, itd… ali on je sa sobom donio i velike kušnje i izazove; dobili smo generacije ljudi koji su gotovo svo svoje vrijeme i preokupaciju vezali za mašine, za slike i sadržaje koji se kao na filmskoj traci smjenjuju pred njihovim očima, a njihova vrijednost i trajnost nije ni koliko do sutra.
Blijedi ili čak potpuno nestaje interesovanje za knjigu, navike čitanja se urušavaju, nivo opće pismenosti i kulture srozava se na poražavajući nivo, pisane poruke koje se odašilju putem mobilnih telefona i socijalnih mreža vrve od logičkih i gramatičkih grešaka, nekih novih besmislenih izraza, skraćenica, jednom riječju, svjedočimo sakaćenju jezika, devalvaciji te velike Božije blagodati kojom smo darovani, a koja je direktno povezana s knjigom, učenjem, čitanjem, izučavanjem…
Statistike, analize i različite evaluacije u pogledu interesa za knjigu, kulturu čitanja, članstva u bibliotekama, podizanja i kupovine knjiga, ne bi nas mogle nimalo ohrabriti, jer govore o krizi na svim tim poljima. Svijest o tim stvarima nije na zavidnom nivou, prije bismo mogli reći da je na zabrinjavajućem nivou.
Kao muslimani dužni smo posmatrati svijet, učiti i uzimati dobru praksu i primjere gdje god smo u prilici i od koga god smo u prilici. Velike i napredne civilizacije, tj. njihova društva i pojedinci svoj razvoj, napredak i uspon ostvarili su samo zahvaljujući velikim odricanjima, ulaganjima u nauku i istraživanje.
Kada susretnemo te ljude u različitim prilikama; svejedno je li na edukativnom, poslovnom ili turističko-rekreativnom putu, zatičemo ih gdje se u svim prevoznim sredstvima i momentima predaha koriste knjigom; knjiga je uz njih kao najbolji prijatelj i društvo. Ne gube vrijeme, svoje vrijeme ne troše na isprazne stvari; niti ogovaraju, niti prigovaraju, niti se bave tuđim životima. Bave se sobom i svojim životima, svojom sudbinom, brine ih to da te vrijednosti usade i prenesu novim generacijama.
Naš moralni uzor, učitelj u vjeri i cjelokupnom zemaljskom bitisanju, voljeni nam poslanik Muhammed, a.s. je kazao:
مَن يُرِدِ اللَّهُ به خَيْرًا يُفَقِّهْهُ في الدِّينِ
„Onome kome Allah hoće da dadne veliko dobro, uputi ga u studiranje (razumijevanje) vjere.“
Šta se dâ razumjeti iz ovoga hadisa? Dâ se razumjeti da je čovjek u velikom hajru, sreći i postignuću kada mu je Allah dao priliku da koristi svoje razumske intelektualne potencijale da uči i educira se u svojoj vjeri. Vjera je temelj. Međutim, to učenje i spoznavanje proteže se i na svako drugo područje života. Vjera nas obavezuje da budemo upućeni u sva područja pojavnog svijeta i saznajemo sve što trebamo saznati o promjenjivim društvenim i znanstvenim okolnostima u kojima živimo ovaj naš ovozemaljski život.
U predaji od velikog mufessira Ibn ʻAbbāsa stoji: „Sulejmanu sinu Davudovu bilo je dopušteno da bira između troje: znanja, imetka ili vlasti, a on je odabrao znanje, pa mu je pomoću znanja dat i imetak i vlast.“
U predaji od imama Alije, četvrtog pravednog halife, prenosi se da je rekao: „Znanje je vrednije od imetka, jer znanje tebe štiti i čuva, a ti moraš imetak čuvati. Znanje je ono koje sudi, a imetak je ono čemu se sudi.“
Draga braćo,
Sačuvati vjerničko i ljudsko dostojanstvo u svakom vremenu, pa i u našem, traži žrtvu. Sačuvati porodični sklad i izvesti djecu na selamet iziskuje vanredno veliku žrtvu. Biti od onih koji čine dobročinstva, a klone se svega ružnoga, također traži posvećenost i žrtvu. Biti od onih koji žive u skladu s propisima halala, a klone se harama i svega što je sumnjivo, iziskuje odricanje i požrtvovanost.
Upravo nas sljedeći kur’anski ajet usmjerava tome opredjeljenju:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ اصْبِرُواْ وَصَابِرُواْ وَرَابِطُواْ وَاتَّقُواْ اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ
“O vjernici! Strpite se, i postojani budite, i nepokolebljivi na granicama nek’ ste! I Allaha se bojte da biste uspjeli! “
Bdijenje, tj. nepokolebljivost na granicama znači budnost i u fizičkom i u prenesenom značenju. Allah, dž.š. nam je u obavezu stavio da odlučno osiguravamo i štitimo granice, okvire, učenja i vrijednosti islama i morala. Svako od nas kroz svaki svoj dan života je pozvan da bdije na granici očuvanja svoga imena, duhovnosti, kulture, časti, vlastitog potomstva, kuće i porodice, materijalne sigurnosti i dostojanstva. To uključuje i bdijenje na granicama našeg životnog, domovinskog i kulturnog prostora. Dakako da su nam različite životne uloge i stepeni odgovornosti, ali svejedno svi imamo ulogu da bdijemo na bedemima naše duhovnosti i identiteta.
Poslanik Muhammed, a.s, to nam je podcrtao kazujući nam:
إِنَّ اللَّهَ تَعَالَى سَائِلٌ كُلَّ رَاعٍ عَمَّا اسْتَرْعَاهُ أحَفِظَ ذَلِكَ أَمْ ضَيَّعَ
“Zaista će Allah pitati svakoga ko je imao neko povjereno zaduženje da li ga je ispunio ili ga je zanemario i upropastio.“
Naša vjera traži stalna pregnuća. Motivira nas na djelovanje koje oplemenjuje naš osobni život, ali isto tako i naše okruženje i sve ono s čime dolazimo u kontakt. Potencijal koji je čovjeku darovan je ogroman, i trebali bismo ga usmjeriti da jedni drugima olakšavamo, da jedni drugima budemo nada i ohrabrenje. Mi trebamo razumjeti da je glavna tema naš odnos prema dunjaluku; mi na njemu, naše djelovanje, naše ophođenje, odnosi, relacije i komunikacija.
Budući – Onaj svijet za muslimana je težnja, to je jasno, ali je i jasno da se do njega dolazi preko ovoga svijeta. Dunjaluk je ahiretska njiva; plodovi se ovdje pripremaju, rastu, očvršćavaju, a tamo slijedi nagrada za učinjeno.
Dragoga Boga molimo da nas učini od dostojnih ljudi Knjige, koji spoznaju njenu vrijednost, koji žive po Knjizi, i unapređuju svoj život prema uputama Knjige. Amin!
Muftija mostarski dr. Salem-ef. Dedović
Mesdžid Split, 7. rebiu-l-ahir 1448. / 18. septembar 2026.
U petak, 18. 9. 2026. godine, u posjeti Medžlisu Islamske zajednice Split boravio je muftija mostarski dr. Salem-ef. Dedović. Muftija Dedović predvodio je džuma-namaz i održao hutbu u splitskom mesdžidu, a u njegovoj pratnji bili su mr. Ilham-ef. Puce, rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva mostarskog, te Mirza Vila, voditelj protokola Muftijstva mostarskog.
Posjeta je imala i jedan poseban, nama vrlo drag povod. Ove godine navršava se dvadeset godina rada glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Split Vahid-ef. Hadžića i muallime Suade Hadžić u splitskom džematu. Muftija Dedović tom im je prilikom uputio čestitke i riječi podrške za dosadašnji rad, posebno istaknuvši njihov doprinos odgoju i obrazovanju brojnih generacija džematlija. U znak pažnje uručio im je i svoja autorska djela „Putokazi i krikovi iz Hercegovine“ i „Put vjere i odgovornosti“, s prigodnim posvetama.
U hutbi naslovljenoj „Znanje – put dostojanstva i uspjeha“ muftija je govorio o važnosti znanja, učenja i stalnog obrazovanja, ali i o izazovima vremena u kojem živimo. Posebno se osvrnuo na digitalno doba, slabljenje navike čitanja i potrebu da muslimani ozbiljno pristupaju znanju, knjizi i vlastitom obrazovanju. Naglasio je da vjera od čovjeka traži stalni rad na sebi i odgovoran odnos prema zajednici u kojoj živi.
U tom je kontekstu poručio: „Kao muslimani dužni smo posmatrati svijet, učiti i uzimati dobru praksu i primjere gdje god smo u prilici i od koga god smo u prilici.“ Podsjetio je i da napredak pojedinca i društva ne dolazi bez truda, odricanja i ulaganja u znanje i istraživanje.
Govoreći o vjeri i odgovornosti, naglasio je da vjera ne završava samo na osobnom ibadetu, nego čovjeka obvezuje da doprinosi i drugima. „Naša vjera traži stalna pregnuća. Motivira nas na djelovanje koje oplemenjuje naš osobni život, ali isto tako i naše okruženje i sve ono s čime dolazimo u kontakt“, kazao je muftija Dedović.
Nakon džuma-namaza upriličeno je druženje i razgovor s džematlijama. Tom prilikom muftija Dedović predstavio je svoj program kandidature za dužnost reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. U razgovoru su, uz glavnog imama Vahid-ef. Hadžića i predsjednika Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Split Ševala Tosunija, sudjelovali i ostali članovi Izvršnog odbora: dopredsjednik Jasmin Žunić, tajnik Edin Kurtović i član Valdet Akiki kao i druge prisutne džematlije.
Posjeta muftije dr. Salem-ef. Dedovića bila je lijepa prilika za susret i razgovor, ali i za podsjećanje na vrijednosti koje su važne u životu svakog džemata: znanje, ustrajnost, odgovornost, međusobno poštovanje i služenje zajednici.
Poštovani roditelji i dragi polaznici mekteba, obavještavamo vas o terminima mektepskog vjeronauka u ovoj mektepskoj godini. Molimo vas da se upoznate s rasporedom objavljenim na priloženom ogllasu te da djeca redovito i na vrijeme dolaze na nastavu.
Radujemo se novim susretima, zajedničkom učenju, druženju i stjecanju novih znanja. Dobro nam došli u mekteb!
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„Kada dunjalučka pravda nije dovoljna“
Split, 11.9.2026.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjega dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, milost svjetovima i najbolji uzor vjernicima. Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana.
Braćo i sestre, ovih dana ponovno smo bili suočeni s prizorima koji kod svakog čovjeka koji poznaje našu nedavnu prošlost moraju izazvati bol i zabrinutost. Zločinac koji je pravomoćno osuđen za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti završio je svoj život u zatvoru. I dok su njegove žrtve ubijane na najsvirepije načine, odvođene iz svojih domova, razdvajane od svojih obitelji, zatvarane, mučene i strijeljane, on je posljednje godine života proveo kao zatvorenik kojemu su bili osigurani hrana, liječenje i osnovna ljudska prava.
Netko će zato reći: gdje je tu pravda?
Može li zatvorska kazna, pa čak i doživotna, biti potpuna pravda za tisuće ugašenih života? I kada bi čovjek odgovoran za smrt tisuća ljudi bio osuđen na smrt, opet bi umro samo jednom. Jedan život ne može vratiti tisuće života. Jedna smrt ne može nadoknaditi tisuće smrti.
I tu dolazimo do jedne od velikih istina naše vjere: na ovome svijetu može postojati sud, kazna i djelomično zadovoljenje pravde, ali potpuna pravda ovdje nije moguća. Potpuna pravda je kod Allaha.
Jer kako na ovome svijetu nadoknaditi majci ubijenu djecu? Kako vratiti godine straha, poniženja i patnje? Kako čovjeku vratiti oca, brata, supruga ili sina? Kako kaznom jednog čovjeka izmjeriti bol tisuća obitelji?
Zato postojanje Ahireta nije samo pitanje nagrade za dobro. Sudnji dan je nužnost potpune pravde. Bez njega bi mnoge nepravde ovoga svijeta ostale zauvijek neispravljene. Uzvišeni Allah kaže:
„I nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nepravednici! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene.“ (Ibrahim, 42)
Zločinac može izbjeći zemaljski sud. Može godinama biti na slobodi. Može dočekati duboku starost. Može imati liječnike, hranu i krevet. Može čak imati one koji će ga nakon smrti slaviti i nazivati herojem. Ali postoji Sud pred kojim nema skrivanja, nema političkih govora, nema zastava ni propagande, nema lažnih svjedoka, nema zataškavanja dokaza i nema mogućnosti bijega. Uzvišeni Allah kaže:
„Toga Dana svaki će čovjek prema zasluzi kažnjen ili nagrađen biti; toga Dana neće biti nepravde!“ (El-Mu'min/Gafir, 17)
To je utjeha žrtvama, ali i strašno upozorenje zločincima.
Zato musliman ne treba očajavati kada vidi da ljudska pravda nije potpuna. Mi vjerujemo u Sudnji dan upravo zato što ovaj svijet nije mjesto konačnog poravnanja računa.
Ali događaji kojima svjedočimo nose još jednu ozbiljnu poruku jer nas posebno zabrinjava kada se zločin ne samo poriče nego i slavi. Kada se zločinac pravomoćno osuđen za genocid ispraća kao junak, kada mu se odaju počasti, kada se njegov lik podiže na stadionima, a tisuće ljudi to pozdravljaju, tada više ne govorimo samo o jednom mrtvom čovjeku. Tada govorimo o ideji koja nije umrla s njim.
Kada se uz njegov lik ističu riječi „Pravac Potočari“, riječi koje prizivaju mjesto genocida i sudbinu tisuća bošnjačkih žrtava, onda oni koji su taj zločin preživjeli, kao i njihova djeca, imaju puno pravo takvu poruku shvatiti ozbiljno.
Braćo i sestre, znajmo da islam muslimanima zabranjuje naivnost. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: „Vjernik ne biva ujeden iz iste rupe dva puta.“ (Buharija i Muslim)
Vjernik prašta kada je oprost dobro, ali ne zaboravlja pouku. Vjernik želi mir, ali mir ne poistovjećuje s naivnošću. Vjernik ne želi sukob, ali ne zatvara oči pred opasnošću. On pamti, uči, promatra i priprema se kako mu se ista nesreća ne bi ponovno dogodila.
Nama zato nije potrebna osveta ali potrebno nam je pamćenje. Potrebno nam je učiti svoju djecu što se dogodilo. Potrebno nam je čuvati istinu od zaborava, relativiziranja i laži. Potrebno nam je biti obrazovani, organizirani, međusobno povezani i odgovorni. Jer narod koji zaboravi ono što mu se dogodilo riskira da ponovno postane žrtva istih zabluda, istih ideologija i istoga zla.
I potrebno je jasno kazati: mi nikome ne prijetimo, ničije ne želimo i nikoga ne želimo napasti. Ali imamo pravo i obavezu biti sposobni zaštititi svoje živote, svoje obitelji, svoju čast i svoje domovine ako ikada budu ugroženi – i ovu u kojoj živimo i one iz kojih velik dio nas potiče.
Sjećanje na žrtve zato nije življenje u prošlosti. Sjećanje na žrtve je odgovornost prema budućnosti.
A one koji su počinili zločine i otišli s ovoga svijeta prepustimo Onome pred čijim Sudom nema ni privilegiranih ni zaštićenih.
Na dunjaluku je čovjek mogao umrijeti u krevetu, okružen liječnicima, dok su njegove žrtve završavale u masovnim grobnicama. Ali to nije kraj priče.
Pred Allahom će se ponovno susresti zločinac i njegova žrtva. Tamo neće odlučivati sila, politika, propaganda ni broj onih koji nekoga nazivaju herojem. Tamo će presuditi samo istina.
I zato, koliko god dunjalučka pravda bila nepotpuna, vjernik zna: Allah ne zaboravlja. Allah ne griješi. Allah nikome ne čini nepravdu. I Allah je Najpravedniji Sudac.
Uzvišeni Allahu, smiluj se nevino ubijenima, podari sabur njihovim obiteljima i sačuvaj nas zaborava, nepravde i mržnje.
Gospodaru naš, učini nas ljudima istine, pravednosti i razboritosti. Podari nam snagu da čuvamo mir, ali i mudrost i spremnost da zaštitimo život, čast i dostojanstvo kada budu ugroženi i ne dopusti da nas nepravda drugih udalji od Tvoje pravde i upute. Amin!
Molimo Te da pomogneš našoj braći i sestrama izloženima teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu. Podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.
Na kraju, molimo Te da uputiš našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Tobom ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podariš Milost i Oprost i uvedeš u vječni Džennet! Amin!
