Hrvatska radiotelevizija je u okviru emisije Zajedno u duhu (6.12.2025.), emitirala prilog o glavom imamu Medžlisa Islamske zajednice Split, Vahid ef. Hadžiću i njegovoj supruzi muallimi (vjeroučiteljici), Suadi Hadžić.
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„Najbolji dan“
Split, 5.12.2025.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru Sudnjeg dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, najodabraniji među ljudima i milost svjetovima. Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve koji ga slijede u dobru.
Poštovana braćo i sestre!
Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: „O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite molitvu obaviti; to vam je bolje, neka znate!“ (El-Džumua, 9)
Stvoritelj svega je odabrao petak između svih dana i počastio ga posebnošću kakvu nema niti jedan drugi dan. Spomenuo ga je i po njemu nazvao suru u Kur’anu i učinio ga najplemenitijim i najvrjednijim danom u sedmici. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Najbolji dan u kojem je izašlo sunce je petak.“ (Buharija i Muslim)
To je dan pripremanja i uljepšavanja, dan kada je sunnet okupati se, namirisati i pripremiti za susret sa džematom i džamijom. Allahov Poslanik, s.a.v.s., posebno muslimane potiče na što raniji dolazak na džumu, i da vrijednost nagrade se smanjuje sve do trenutka kada imam izađe na minber, tada meleki zatvaraju svoje knjige i slušaju hutbu. (Ebu Hurejre)
U ovom danu desio se veliki kozmički događaj: Allah, dž.š., u petak je upotpunio stvaranje nebesa i Zemlje. U petak je, kako prenosi Allahov Poslanik, s.a.v.s., stvoren Adem, u petak je uveden u Džennet i u petak je iz njega izveden. (Muslim) Petak je, dakle, dan stvaranja, dan početka ljudskog života i dan iskušenja koje nas sve podsjeća na prolaznost dunjaluka.
Braćo i sestre! Petak je dan u kojem se brišu grijesi jer Allah, dž.š., u njemu otvara vrata Svoje milosti. U njemu postoji i jedan izuzetan trenutak u kojem se dova ne odbija. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „U petku ima jedan čas koji niti jedan musliman neće potrefiti, i u njemu zamoliti Allaha za dobro, a da mu On to neće dati.“ (Buharija i Muslim)
Zato je petak dan dova, dan vraćanja Allahu, dan u kojem vjernik obnavlja svoju vezu sa svojim Gospodarom.
Blagodat petka ne završava sa dunjalukom - ona se proteže sve do Dženneta. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu opisuje da u Džennetu postoji posebno mjesto gdje će se džennetlije okupljati svakog petka, kao što su se okupljali na dunjaluku. Tada će zapuhati blagi vjetar koji će im još više povećavati ljepotu, pa će se vraćati svojim porodicama još ljepši i otmjeniji. (Muslim)
Nakon klanjanja džume, vjernik se vraća svojim obavezama, ali ibadet petkom tu ne prestaje. Uzvišeni Allah kaže: „A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite, i Allaha mnogo spominjite.“ (El-Džumua, 10)
Petak je dakle i dan zikra, dan dobročinstva, dan u kojem se posebno paze jezik, ponašanje i međuljudski odnosi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže da onaj tko se okupa, namiriše, ode u džamiju bez ometanja drugih, klanja i sluša hutbu – bit će mu oprošteni mali grijesi između dvije džume, pa čak i još tri dana više. (Muslim)
Braćo i sestre, petak nije običan dan. Brzina života, stalne obaveze i pritisci učinili su da mnogi od nas petak doživljavaju kao prolazni dan, dan koji se ne razlikuje mnogo od drugih. Rutina i površnost oduzimaju mu posebnu vrijednost. A džuma-namaz, koji bi trebao biti duhovni predah i svjetlo u sedmici, nekada se doživljava kao obaveza koju treba „odraditi“. Koliko je opravdana žurba da što prije izađemo iz džamije? Kakva to veća blagodat čeka čovjeka iza džamijskih vrata, pored Allaha koji daruje smirenje i oprost? Da li se neki zapitaju zašto gotovo uvijek kasne i prvi požure da odu?
Onaj tko se nemarno odnosi prema blagodati petka, propušta veliko dobro. A onaj tko iz nemara ostavi džumu, upozorava Allahov Poslanik, s.a.v.s., Allah će zapečatiti njegovo srce i bit će od nemarnih. (Muslim)
Braćo i sestre, snaga svakog džemata je u njegovoj omladini i djeci. Današnja djeca sutra će, ako Bog da, stajati na našim mjestima. Ako ih mi ne dovedemo u mesdžid, dunjaluk će ih odvesti daleko od njega. Zato roditelji imaju najveću odgovornost: da djecu nauče da je džuma radost, da je mesdžid/džamija njihov dom, da je petak dan susreta s Uzvišenim Allahom. Dijete koje raste uz džamiju, raste uz dobročinstvo i vjeru. Zato, draga braćo, povedite svoju djecu petkom sa sobom. Majke i nane, bodrite svoje muške članove obitelji da idu na džumu, ohrabrite mlade i djecu, pokažite im ljepotu džemata. Džamije koje imaju mladost - imaju budućnost.
Milostivi Allahu, učini da se radujemo petku, primi naše dove i podari nam da budemo stanovnici Tvog Dženneta i oni koji će u njemu Tebe svakog petka vidjeti.
Posebno Te molimo da pomogneš našoj braći i sestrama i dalje izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu, podariš im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima.
Molimo Te da uputiš našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Tobom ne zastide, da nam svima podariš Milost i Oprost na Sudnjem danu i uvedeš u vječni Džennet! Amin!
Napomena: Za prijevod je korišten program ChatGPT
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„El-Ma'un“
Split, 28.11.2025.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru Sudnjeg dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, najodabraniji među ljudima i milost svjetovima. Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve koji ga slijede u dobru.
Poštovana braćo i sestre!
Uzvišeni Allah u suri El-Ma'un kaže: “Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče? Pa to je onaj koji grubo odbija siroče i koji ne podstiče da se nahrani siromah. A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju i nikome ništa ne udjeljuju!” (El-Ma'un)
U ovoj kratkoj, ali izuzetno snažnoj suri, Allah, dž.š., opisuje osobine onih koji poriču Objavu i svrstavaju se u red njezinih protivnika. To su ljudi lišeni moralne osjetljivosti, daleko od dobročinstva i iskrene brige za druge. Oni se Objavi suprotstavljaju ne zato što je u sukobu s razumom i pravdom, nego zato što se suprotstavlja njihovim strastima, interesima i sebičnim željama.
Iako dijele isti unutrašnji nemar, Allah ih u ovoj suri razdvaja u dvije skupine. U prvu spadaju oni koji su po prirodi zatvoreni, tvrda srca, neskloni davanju i milosrđu. Oni odbijaju pomagati potrebnima, ne poznaju ljepotu dobročinstva, a prema slabima, posebno siročadi, postupaju grubo umjesto milostivo.
Drugu skupinu čine oni koji se izvana predstavljaju kao vjernici. Obavljaju namaz, najvidljiviji znak pripadnosti islamu, ali ga obavljaju bez uvjerenja i bez razumijevanja njegove suštine. Njihova pobožnost iscrpljuje se u formi, a ne u suštini; u pretvaranju, a ne u pokornosti. Namaz im postaje sredstvo da ih drugi vidi kao pobožne, a ne put ka Gospodaru. Ipak, ono što najjasnije otkriva njihovu unutarnju prazninu jest odbijanje dobročinstva prema drugima.
Iako ovi ajeti govore o posebnom obliku ponašanja, njihove pouke su mnogo šire. One otkrivaju suštinske ciljeve vjere i mudrost zbog koje je Allah među ljudima uspostavio razlike u mogućnostima, imetku i sposobnostima.
Možemo reći da je Uzvišeni Allah odredio da među ljudima postoje razlike u stjecanju opskrbe, kako bi uvijek postojala potreba jednih za drugima. Na taj način oživljavaju se plemenita svojstva koja je Allah usadio u ljudsku prirodu. Davanje bogatog siromašnima uklanja zavist iz njihovih srca, a dobročinitelja ispunjava zadovoljstvom jer nadvladava škrtost i strah od siromaštva. Na taj način on zahvaljuje Onome Koji mu je dao više nego što mu je potrebno i omogućio da njegova ruka bude gornja – ruka koja daje, a ne prima.
Čovjek je po svojoj prirodi društveno biće: upućen je da živi s drugima, da se naslanja na njihove sposobnosti i nadopunjuje ono što mu nedostaje. Zato se u ovoj suri kao najvažnije obilježje istinskog vjerovanja izdvaja upravo namaz. Time se naglašava njegov izuzetan status u životu vjernika i razlog zbog kojeg je propisan svim Allahovim poslanicima.
Isaa (Isus), a.s., dok je još bio u kolijevci, je rekao: “I naredio mi je da, dok sam živ, molitvu obavljam i milostinju udjeljujem.” (Merjem, 31)
A kada je Muhammedu, s.a.v.s., podario Kevser (izvor u Džennetu), Allah mu je naredio: “Zato se Gospodaru svome moli i kurban žrtvuj.” (El-Kevser, 2)
U suri El-Mu'minun Allah opisuje vjernike kojima je obećan uspjeh. Listu njihovih osobina započinje riječima: “Oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju.” (El-Mu'minun, 2), a završava riječima: “I koji molitve svoje na vrijeme obavljaju.” (El-Mu'minun, 9)
Na kraju, posebna mudrost krije se u tome što Allah ne kaže: “Koji su u svom namazu nemarni”, nego: “Koji su prema svom namazu nemarni.” Učenjaci pojašnjavaju da čovjek, koliko god bio predan, ponekad može imati odsutnost misli tokom samog namaza; potpuna prisutnost je teška. Ali iskreni vjernik nikada nije nemaran prema samom obavljanju namaza: on ga ne zaboravlja, ne zanemaruje i ne odgađa iz nemarnosti.
Gospodaru naš, učini naša srca mekim prema siromašnima i slabima. Poduči nas iskrenosti u namazu i učvrsti nas u dobročinstvu. Podari nam da budemo od onih koji daju, a ne od onih koji uskraćuju; od onih koji se Tebi u pokornosti vraćaju, a ne od onih koji se pretvaraju. Očisti naša srca od škrtosti, zavisti i oholosti, i ispuni ih ljubavlju prema istini, pravdi i milosti.
Posebno Te molimo da pomogneš našoj braći i sestrama i dalje izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu, podariš im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima.
Molimo Te da uputiš našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Tobom ne zastide, da nam svima podariš Milost i Oprost na Sudnjem danu i uvedeš u vječni Džennet! Amin!
Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Split, Vahid ef. Hadžić, u emisiji HRT1 Zajedno u duhu (22.11.2025.), pojasnio je razliku između pojmova mesdžid i džamija.
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„Tajna bereketa“
Split, 21.11.2025.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru Sudnjeg dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, najodabraniji među ljudima i milost svjetovima. Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve koji ga slijede u dobru.
Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur’anu Časnom kaže: „I kada je Gospodar vaš objavio: ‘Ako budete zahvalni, Ja ću vam sigurno dati još više, a ako budete nezahvalni – kazna Moja će doista biti žestoka.’“ (Ibrahim, 7)
Poštovana braćo i sestre,
Jedna od blagodati o kojoj suvremeni čovjek rijetko promišlja, a koja nosi neprocjenjiv značaj, jest bereket. Često jedni drugima upućujemo dovu: „Da ti Allah podari bereket“, „Neka ti je s bereketom“ i slično, međutim, da li razumijemo li istinsku dubinu tih riječi?
Bereket nije puko obilje imetka, kako se to danas materijalistički poima. Bereket je nevidljiva Allahova milost koja onome što dotakne daje posebnu vrijednost i trajnost. On se ogleda u zdravlju ukućana, u smiraju duše i u onoj opskrbi koja je čovjeku dovoljna.
Uvjet za ovu milost jasno je postavljen u Časnom Kur'anu, gdje Allah, dž.š., kaže: „A da su stanovnici tih sela vjerovali i Allaha se bojali, Mi bismo im, sigurno, s neba i iz Zemlje blagoslove slali; ali, oni nisu povjerovali, pa smo ih kažnjavali za ono što su radili.“ (El-A‘rāf, 96)
Dakle, bereket je izravna posljedica imana i bogobojaznosti. On ne dolazi putem kamate, laži, nepravde ili harama. Griješenje prema Stvoritelju i nepravda prema ljudima siguran su put ka gubitku bereketa. Konzumiranje harama, udovoljavanje niskim strastima i razgolićavanje – koje je postalo sve prisutnije u mnogim muslimanskim sredinama i ušlo među mnoge muslimanske obitelji – grijesi su koji donose duhovno i materijalno siromaštvo. Kuća u kojoj se ne poštuju Allahove granice ostaje prazna od meleka milosti i bereketa.
Kolika je važnost udjeljivanja i ispravnog odnosa prema imetku, najbolje oslikava hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ispričao sljedeće: „Neki je čovjek bio u prostranoj bezvodnoj pustinji, kada začu glas iz oblaka: ‘Natopi bašču tog i tog!’ Oblak je plovio nebom i izlio kišu na neplodni kamenjar. Usred kamenjara nalazio se jarak koji je primio svu vodu. Čovjek je krenuo da vidi gdje će se voda zaustaviti i ugledao čovjeka koji stoji u svojoj bašči i navraća vodu. ‘Allahov robe, kako se zoveš?’, upita ga on. ‘Tako i tako’, odgovori mu – njegovo ime odgovaralo je imenu koje je čuo iz oblaka. ‘A zašto me pitaš za ime?’, upita vlasnik bašče. Čovjek odgovori: ‘Čuo sam glas iz oblaka iz kojeg je došla ova voda da kaže: Natopi bašču tog i tog – spominjući tvoje ime. Pa, što ti radiš s njome (baščom)?’ ‘Kad si to već spomenuo, onda da ti kažem. Ja čekam njezine plodove, pa jednu trećinu od toga podijelim kao sadaku, jednu trećinu ostavim za svoju porodicu, a jednu trećinu posijem.'“ (Muslim)
Ovaj hadis nas uči formuli uspjeha: rad, briga za obitelj i neizostavna sadaka. Jer, Allah, dž.š., obećava: „Primjer onih koji troše imetke svoje na Allahovom putu je kao primjer jednog zrna iz kojeg nikne sedam klasova, a u svakom klasu stotinu zrna – Allah umnogostručuje onome kome On hoće. Allah je neizmjerno darežljiv i sve zna.“ (El-Bekare, 261)
Također, Poslanik, s.a.v.s., prenosi riječi Uzvišenog Allaha u hadisi-kudsijji: „Uzvišeni je rekao: ‘O sine Ademov, udjeljuj, pa ću i Ja tebi udjeljivati!'“ (Buharija)
Braćo i sestre, u ovom vremenu svjedočimo jednom veoma zabrinjavajućem paradoksu: ljudi rade više nego ikad, ali opet jedva sastavljaju kraj s krajem, pritisnuti kreditima i brigama. Razlog leži u načinu života koji je lišen bereketa. Ne možemo očekivati Allahovu pomoć dok živimo u nemaru, dok se ne obaziremo na haram i dok zanemarujemo stid i moral.
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom govorio o Allahovoj naredbi vjernicima da konzumiraju ono što je lijepo i dozvoljeno i u toj svojoj predaji navodi: “Zatim je (Allahov Poslanik, s.a.v.s.) spomenuo čovjeka koji dugo putuje, raščupan, prašnjav, pružio ruke nebu govoreći: ‘Gospodaru, Gospodaru!’ a jelo mu je haram, piće mu je haram, odjeća mu je haram i othranjen je haramom – pa kako da mu se molba usliša?” (Muslim)
Braćo i sestre, lijek za naše stanje i gubitak bereketa je povratak vjeri i istigfar (traženje oprosta).
Stoga, vratimo bereket u naše domove redovnim namazom, učenjem Kur’ana, zahvalnošću Uzvišenom Allahu i čuvanjem od grijeha i harama.
Uzvišeni Allahu, Gospodaru naš! Podari nam bereket u našim životima, u našem znanju, u našim porodicama i u našim opskrbama. Učini nas zahvalnim robovima koji prepoznaju Tvoje blagodati i dijele ih drugima. Sačuvaj nas od grijeha koji odnose bereket i uputi nas na put pokornosti i iskrene vjere.
Posebno te molimo da pomogneš našoj braći i sestrama i dalje izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu, podariš im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima.
Molimo Te da uputiš našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Tobom ne zastide, da nam svima podariš Milost i Oprost na Sudnjem danu i uvedeš u vječni Džennet! Amin!
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„Čovjek je kao godišnja doba“
Split, 14.11.2025.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru Sudnjeg dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, najodabraniji među ljudima i milost svjetovima. Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve koji ga slijede u dobru.
Poštovana braćo i sestre!
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nas kroz promjene u prirodi uči mudrosti života. On u Kur’anu kaže: „U izmjeni noći i dana i u onome što je Allah stvorio na nebesima i na Zemlji – zaista su znakovi za ljude koji se Allaha boje.“ (Junus, 6)
Braćo i sestre! Život čovjeka na ovom svijetu nalikuje godišnjim dobima. Svako doba ima svoju ljepotu, ali i svoju prolaznost. U svemu tome Allah nas podsjeća na početak i kraj, na rađanje i smrt, na prolaznost i vječnost.
Proljeće je poput mladosti jer u njemu zemlja oživljava, sve buja, a svaka mladica i njen list svjedoči o Allahovoj moći. Uzvišeni Allah kaže: „Gledaj u tragove Allahove milosti: kako oživljava zemlju nakon što je bila mrtva! Zaista će On oživjeti i mrtve, jer On sve može.“ (Er-Rum, 50)
Tako je i s čovjekom u mladosti jer je ona njegovo proljeće. Tada se sadi vjera, moral, znanje i dobrota. Ako tada ne posijemo ta sjemena, teško ćemo kasnije brati njegove plodove. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas upozorava: „Iskoristi pet prije nego što ti dođe pet - mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.“ (Hakim)
Ljeto je doba snage i rada, ali i iskušenja. Allah kaže: „Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se žanje.“ (Kaf, 9)
U ljetu života čovjek ima porodicu, odgovornost, poslove i moć, ali i opasnost da zaboravi Gospodara. Zato nas Allah opominje: „…pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba.“ (Lukman, 33)
U danima uspjeha i snage treba biti zahvalan i svjestan da sve što imamo dolazi od Njega.
Jesen je vrijeme zrelosti i promišljanja. Lišće žuti, dan se skraćuje, a čovjek više gleda unazad nego naprijed. Uzvišeni Allah kaže (El-Hadid, 20): „Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.
Jesen života je doba kad sabiremo plodove onoga što smo posijali. Ako su dobra djela naša sjetva, jesen će biti mirna. Ako su grijesi i nemar, jesen će biti puna žaljenja. Ali i tada, Allah ostavlja vrata pokajanja otvorena.
Zima je vrijeme tišine i smiraja, ali i podsjetnik na proživljenje. Allah kaže: „On je Taj koji šalje vjetrove kao radosne vijesti ispred milosti Svoje; pa kad nose teške oblake, Mi ih odvedemo u mrtvu zemlju, pa spustimo kišu, pa izvodimo svakojake plodove. Tako ćemo i mrtve oživjeti, da biste se opomenuli.“ (El-A‘raf, 57)
Zima podsjeća na smrt, ali i na nadu u novo rađanje. Kao što Allah svake godine oživljava mrtvu zemlju, tako će oživjeti i nas. Smrt nije kraj - ona je prijelaz. Uzvišeni kaže: „I puhnut će se u rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti.“ (Ja-Sin, 51)
Braćo i sestre, naš dunjaluk je samo jedno godišnje doba duše. Tko ga proživi svjesno, zahvalno i s vjerom, na Ahiretu će dočekati vječno proljeće, bez jeseni i zime i bez tuge i brige.
I zato, dok gledamo kako jesen kiti stabla paletama najljepših boja prije nego listovi opadnu, sjetimo se da i naš dunjalučki život ima svoj kraj. Neka svaka jesen u nama probudi pitanje: što sam pripremio za dan kad se sve smiri, a duša stane pred svoga Gospodara?
I na kraju, jedan savjet za sve nas – ne zaboravimo tevbu! Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., jednom vidio kako vjetar nosi suho lišće pa je rekao ashabima: „Zar ne vidite kako lišće pada sa stabla? Tako i grijesi onoga koji iskreno čini tevbu otpadaju s njega.“ (Ahmed)
Molimo Allaha da nam da mudrosti da u proljeću života sadimo dobro, u ljetu ga čuvamo, u jeseni sabiremo, a u zimi Ga dočekamo smireni i čisti.
Molimo Ga da pomogne našoj braći i sestrama i dalje izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugo mjestu, podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima.
Molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam svima podari Milost na Sudnjem danu i uvede u Džennet! Amin!
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef Hadžića
„Njegujmo rodbinske veze“
Split, 7.11.2025.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru Sudnjeg dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, najodabraniji među ljudima i milost svjetovima. Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve koji ga slijede u dobru.
Poštovana braćo i sestre! Jedna od temeljnih vrijednosti islama, koja je danas često zapostavljena, jeste čuvanje i njegovanje rodbinskih veza. Islam to naziva siletur-rahim.
To nije stvar osobnog izbora, niti običaj naslijeđen iz tradicije, već jasna naredba Gospodara svjetova. U Kur’anu se kaže: „… I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi. “ (En-Nisa, 1)
U drugom ajetu Allah, dž.š., upozorava: „…Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici..“ (El-Enfal, 1)
Ovi kur’anski pozivi ne ostavljaju prostora sumnji: održavanje srodstva nije dodatna vrlina, nego obaveza vjernika.
Prekidanje tih veza znači narušavanje Allahove naredbe, a time i slabljene temelja društva. Allahov Poslanik, s.a.v.s., snažno je naglašavao ovu vrijednost. U hadisu stoji: „Tko želi da mu se nafaka poveća i život produži, neka održava rodbinske veze.“ (Buharija). Dakle, dobročinstvo prema rodbini uzrok je bereketa, produženja života i duševnog smiraja.
Rodbinske veze nalikuju krvotoku u tijelu: kada se presijeku, cijeli organizam slabi. Nažalost, danas se zbog sitnih dunjalučkih stvari, brat i sestra posvađaju, rođaci godinama ne razgovaraju, pa čak i onda kada se sretnu okreću glavu jedni od drugih.
Takvi postupci narušavaju ljudsko dostojanstvo, ali i prizivaju Allahovu srdžbu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., jasno je rekao: „Neće ući u Džennet onaj koji prekida rodbinske veze.“ (Buharija i Muslim).
Težina ove prijetnje pokazuje da prekid srodstva nije sitan grijeh, nego jedan od onih koji uskraćuju džennetsko uživanje.
Braćo i sestre, održavanje srodstva ne podrazumijeva samo formalne posjete. To je briga o potrebama rođaka, pomaganje u nevolji, dijeljenje radosti i tuge, izbjegavanje ogovaranja i vrijeđanja. Ponekad je dovoljna lijepa riječ, osmijeh ili obična poruka da se srce otvori i da se hladnoća otopi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Održavanje rodbinskih veza nije kada uzvraćaš na dobročinstvo, već je održavanje kada nastaviš vezu i s onim koji je prema tebi prekinuo.“ (Buharija).
Upravo tu leži istinski ispit vjere: biti bolji od svog ega, pobijediti ponos i pokazati plemenitost. Lako je biti dobar prema onome tko je dobar prema tebi, ali je istinska veličina u tome da pružiš ruku onome tko ju je odbio, da nazoveš onoga tko te je zaboravio, da obiđeš onoga tko je od tebe okrenuo lice. Islam nas uči da gradimo mostove, a ne zidove. Allahov Poslanik, s.a.v.s., još na početku svoje misije okupio je rodbinu i poručio: „O ljudi! Spašavajte sebe od Vatre… O kćeri Fatima, spasi svoju dušu, ja ti kod Allaha ništa ne mogu koristiti ako ne povjeruješ.“ Time je pokazao da je porodica prva kojoj se upućuje dobro i prva kojoj se čini savjet. Ako prema njima nemamo milosti i brige, kako ćemo imati prema širem društvu?
Kada su rodbinske veze snažne, društvo je stabilno. Kada su oslabljene, cijela zajednica trpi. Djeca koja rastu u okruženju ispunjenom ljubavlju i međusobnim povjerenjem postaju zdravi članovi zajednice. Međutim, ako odrastaju u porodicama u kojima vladaju svađe i razdori, u njihova srca ulazi gorčina, odbojnost i nepovjerenje. Zato čuvanje rodbinskih veza nije samo privatna stvar, već i pitanje budućnosti našeg ummeta.
Neka svako od nas odluči koga danas treba nazvati, koga posjetiti, kome pružiti ruku. Mnogi će u ovom periodu nakon sezone ili su već, otići u svoja rodna mjesta. Vrijeme koje će tamo provesti trebali bi iskoristiti, između ostalog, da učvrste rodbinske veze obilazeći svoju rodbinu.
Braćo i sestre, ne čekajmo bolest ili dženazu da bismo se jedni s drugima sreli u bolnicama ili izražavajući saučešće. Svaki dan je prilika da se obnovi veza, svaki trenutak šansa da se zadobije Allahova milost.
Molimo Allaha, dž.š., da nas učini od onih koji njeguju rodbinske veze, da nam oprosti grijehe, pomiri zavađene, oplemeni naša srca i podari bereket u našim životima i porodicama. Posebno Ga u ovom blagoslovljenom vremenu džume molimo da pomogne našoj braći i sestrama i dalje izloženoj teroru i genocidu u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugo mjestu, podariš im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima.
Molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam svima podari Milost na Sudnjem danu i uvede u Džennet! Amin!
Hutba je utemeljna na hutbi Ammara ef. Đikića koja je na natječaju Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 2025.g., za najsadržajniju hutbu o temi "Čuvajmo rodbinske veze", osvojila prvo mjesto.
Dana 11. studenoga 2025. gradonačelnik Tomislav Šuta, u pratnji zamjenika Matee Dorčić i Ive Bilića te suradnika, posjetio je Medžlis Islamske zajednice Split u splitskom mesdžidu. U ime Medžlisa dočekao ga je glavni imam Vahid ef. Hadžić, a uz njega su dobrodošlicu izrazili vjeroučiteljica i muallima Suada Hadžić, predsjednik Izvršnog odbora Ševal Tosuni, zamjenik predsjednika Jasmin Žunić i član Izvršnog odbora Edin Kurtović.
Susret je protekao u vrlo ugodnom ozračju. Delegacija Grada Splita najprije je razgledala mesdžid, nakon čega je druženje nastavljeno uz kahvu i tradicionalne kolače. Razgovaralo se o aktualnim aktivnostima Medžlisa, potrebama muslimanske zajednice u Splitu te daljnjim perspektivama njegova djelovanja.
Predstavnici Medžlisa izrazili su zahvalnost na dosadašnjoj suradnji, otvorenosti i podršci koju im Grad pruža.
Cjelokupan susret protekao je u prijateljskom i konstruktivnom duhu, uz obostranu spremnost za nastavak dobre suradnje i zajedničko zalaganje za tolerantno i uključivo društvo.
Hutba glavnog imama, Vahid ef Hadžića
„Sreća je u vjeri“
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru Sudnjeg dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, najodabraniji među ljudima i milost svjetovima. Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve koji ga slijede u dobru.
Poštovana braćo i sestre!
Neosporna je činjenica da svi ljudi tragaju za srećom. To je želja koja se skriva u svakom srcu, bez obzira na dob, porijeklo ili položaj. No, ono što razlikuje vjernika od ostalih jeste izvor sreće. Za mnoge, sreća je prolazna je se povezuje sa novcima, imetkom, zdravljem, položajem ili trenutnim uspjesima. Ali za vjernika, sreća nije prolazno stanje, već trajna smirenost duše koja proizlazi iz spoznaje Allaha i pokornosti Njemu.
U Kur’anu i sunnetu pojam sreće opisan je na više načina. Jedan od najljepših opisa jest „lijep život“ o kojem Allah, dž.š., kaže: „Onome tko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.“ (En-Nahl, 97)
Ovaj „lijep život“ zapravo je život sreće i unutarnjeg zadovoljstva. To nije život bez teškoća i briga, nego život u kojem duša ostaje mirna unatoč kušnjama. Sreća u islamu nije odsutnost boli, nego prisutnost smisla.
Naši životi, koliko god bili prožeti vjerom i dobrim djelima, nikada nisu oslobođeni nevolja. Ovaj svijet je, kako Kur’an kaže, mjesto truda i borbe: „Mi čovjeka stvaramo da se trudi.“ (El-Beled, 4)
Trud i iskušenja sastavni su dio života i nevolje nas čine svjesnima naše ovisnosti o Allahu. One nas podsjećaju da je dunjaluk polje sjetve, a Ahiret žetve. Allah nas podsjeća: „Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru, i Nama ćete se vratiti.“ (El-Enbija, 35)
Dakle, sreća nije u izostanku kušnje, nego u spoznaji da svaka kušnja ima smisao. Vjernik zna da su i radost i tuga samo prolazne stanice na putu prema Allahu. Zato je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Zaista je čudno stanje vjernika! Sve što mu se dogodi – dobro je za njega. Ako ga zadesi radost, on se zahvaljuje Allahu i to mu bude dobro; a ako ga zadesi nevolja, on se strpi i opet mu bude dobro.“ (Muslim)
Kur’an, nadalje, govori i o suprotnosti sreće – teškom životu koji snalazi one koji se udalje od Allahove upute. Uzvišeni Allah kaže: „A onaj tko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti, i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.“ (Ta-Ha, 124)
Ovaj ajet jasno govori da patnja nije samo fizička, nego duhovna – to je tjeskoba srca, praznina duše, nemir koji ne mogu ispuniti ni bogatstvo ni užici. Sreća, naprotiv, nastupa kad se srce otvori svjetlu vjere. Zato Allah, dž.š., kaže: „Onome koga Allah želi uputiti – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti.“ (El-En’am, 125)
Drugi izraz kojim Kur’an opisuje sreću jest smirenje srca:
„Oni koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!“ (Er-Ra’d, 28)
Ovo je možda najdublji opis istinske sreće. Srce koje se smiruje na spomen Allaha ne ovisi o promjenama svijeta. Možeš biti bolestan, a miran. Možeš imati malo, a biti zahvalan. Možeš gubiti, ali osjećati blagoslov. Jer tvoje srce zna – sve što se događa, događa se s Allahovim znanjem i mudrošću.
Sreća u islamu nije stanje bez brige, nego stanje bez sumnje. Vjernik je siguran u Božju odredbu, makar mu ona bila teška. On zna da iza svake oluje dolazi smirenje, i iza svake boli dolazi olakšanje: „Ta, zaista, s mukom je i olakšanje, zaista, s mukom je i olakšanje.“ (El-Inširah, 5-6)
I na kraju dolazi konačna sreća – vjernik i vjernica će biti spašeni od vatre i uvedeni u Džennet. Uzvišeni Allah kaže: „Tko bude udaljen od vatre i uveden u Džennet – taj je doista postigao uspjeh.“ (Ali Imran, 185) Sve ostalo su samo privremene radosti koje nestaju s nastupom smrti.
Braćo i sestre, zapamtimo da se sreća ne nalazi u onome što imamo, nego u načinu na koji gledamo ono što imamo.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Pogledaj onoga koji ima manje od tebe, a ne onoga koji ima više, jer to će te spriječiti da omalovažiš Allahove blagodati prema sebi.“ (Buharija i Muslim)
Braćo i sestre, ako želimo sreću, tražimo je ondje gdje ju je Allah smjestio – u vjeri, spomenu Njegovog imena i prihvaćanju Njegove volje.
Smireno srce, čista duša i zahvalnost Stvoritelju na svemu – to su temelji sreće koju ništa ne može oduzeti.
Zato molimo Allaha, dž.š., da nas učini od onih čija su srca smirena Tvojim spomenom, da nam podari zadovoljstvo Njegovom odredbom, snagu u kušnji i zahvalnost u blagostanju i učini nas sretnima na ovo i budućem svijetu.
Uzvišeni Alahu, molimo Te u ovom blagoslovljenom vremenu džume, da pomogneš našoj braći i sestrama izloženoj teroru i genocidu u Gazi, cijeloj Palestini, podariš im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima.
Molimo Te da uputiš našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Tobom ne zastide, da nam svima podariš Milost na Sudnjem danu i uvedeš u Džennet! Amin!
Medžlis Islamske zajednice Split imao je čast ugostiti izaslanstvo Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, predvođeno dekanom prof. dr. sc. Šimunom Bilokapićem. U pratnji dekana bili su i djelatnici Fakulteta, a srdačno su ih dočekali glavni imam Vahid ef. Hadžić i muallima Suada Hadžić.
Susret je započeo srdačnom dobrodošlicom, nakon čega su gosti imali priliku čuti izlaganje o povijesti i sadašnjoj prisutnosti Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, o njenom djelovanju u Splitu, te o ulozi koju Islamska zajednica ima u očuvanju vjerskog identiteta, izgradnji suživota i poticanju međureligijskog dijaloga.
Razgovaralo se i o zajedničkim izazovima i mogućnostima suradnje na dobrobit šire društvene zajednice. Posebno je istaknuta važnost otvorenosti, međusobnog razumijevanja i zajedničkog djelovanja u promoviranju mira i solidarnosti.
Nakon službenog dijela, druženje je nastavljeno u prijateljskoj i opuštenoj atmosferi uz kavu i kolače koje su pripremili domaćini.
Ovakvi susreti svima nam pokazuju koliko je važno graditi mostove među ljudima, učiti jedni o drugima i zajedno raditi na jačanju povjerenja i međusobnog poštovanja. Zahvaljujemo djelatnicima Katoličkog bogoslovnog fakulteta na posjeti i radujemo se budućim susretima i suradnji.
