Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„Abdest je više od pranja tijela“
Split, 5.6.2026.
Poštovana braćo i sestre, danas govorimo o ibadetu koji ponavljamo više puta svakoga dana, a upravo zbog toga može nam postati navika da ga počnemo obavljati brzo, rutinski i bez dovoljno svijesti o njegovoj važnosti.
Riječ je o abdestu. Abdest nije samo pranje određenih dijelova tijela prije namaza. Abdest je ibadet, čišćenje, smirenje, priprema za susret s Allahom i uvod u namaz.
Kada vjernik uzima abdest, on se ne priprema za susret s ljudima, nego prije svega ostalog, za stajanje pred Gospodarom svjetova. Zato abdest traži pažnju, smirenost, odgovornost i poštovanje.
Uzvišeni Allah kaže: „O vjernici, kada hoćete namaz obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite, dio glava svojih potarite i noge svoje do iza članaka operite.“ (El-Maide, 6)
Ovaj ajet je temelj propisa abdesta. U njemu su spomenuti farzovi abdesta: oprati lice, oprati ruke do iza lakata, potrati glavu i oprati noge do iza članaka. Bez ovih radnji nema ispravnog abdesta.
Abdest ima svoje farzove, sunnete i adabe, pa ga treba uzimati smireno, pažljivo i ispravnim redoslijedom. Najispravnije je uzimati abdest uključujući farzove i sunnete, onako i po redoslijedu kako smo ga učili uzimati još u mektebu i od svojih roditelja. Abdest se započinje Bismillom, zatim operemo šake do iza zglobova, isperemo usta, isperemo nos, operemo lice, operemo desnu pa lijevu ruku do iza lakata, potaremo mokrom rukom glavu, potaremo mokrim rukama uši i vrat, a zatim operemo desnu pa lijevu nogu do iza članaka. Dijelove tijela koji se peru treba prati tri puta, a glava, uši i vrat se potiru vlažnom rukom. Vjernik i vjernica prilikom uzimanja abdesta moraju paziti da ne preskaču ono što je obavezno, da ne ostavljaju dijelove tijela suhe i da ne žure pa da njegov abdest postane nepotpun i nemaran. Na taj način abdest ne ostaje samo vanjsko pranje, nego postaje svjestan ibadet, priprema za namaz i slijeđenje prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: „Ključ namaza je čistoća.“ (Tirmizi)
Ove nas riječi ujedno podsjećaju da namaz ne počinje isključivo kada stanemo u saf i izgovorimo početni tekbir. Namaz za vjernika počinje u određenom smislu već onda kada se krene pripremati i uzimati abdest. Tada se smiruje tijelo, sabiru misli i ostavlja dunjalučka rasijanost. Onaj tko abdest uzima nemarno, teško će u namaz ući sabrano. A onaj tko abdest uzima svjesno, s poštovanjem i smireno, već je učinio prvi korak prema skrušenijem namazu.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Kada musliman, ili vjernik, uzima abdest pa opere svoje lice, s njegova lica, zajedno s vodom ili s posljednjom kapi vode, izlazi svaki grijeh koji je počinio gledajući svojim očima. Kada opere svoje ruke, s njegovih ruku, zajedno s vodom ili s posljednjom kapi vode, izlazi svaki grijeh koji su njegove ruke počinile. Kada opere svoje noge, s njegovih nogu, zajedno s vodom ili s posljednjom kapi vode, izlazi svaki grijeh prema kojem su njegove noge išle, sve dok ne izađe čist od grijeha.“ (Muslim)
Braćo i sestre, abdest je Allahov dar nama. Mi vidimo vodu koja teče niz lice, ruke i noge, a često zaboravljamo Allahovu milost koja se spušta na nas.
Abdest kao pranje vanjskih dijelova tijela treba nas voditi i našem unutarnjem čišćenju. Nema potpune koristi od toga da peremo ruke, a ne čuvamo ih od harama; da peremo usta a ne čuvamo jezik od laži, ogovaranja i uvreda; da peremo lice a ne čuvamo pogled; da peremo noge, a njima idemo putem kojim Allah nije zadovoljan.
Poželjno je da se vjernik trudi što češće biti pod abdestom. Nije to uvijek jednostavno i moguće, ali je pohvalno voljeti stanje pod abdestom. Posebno je lijepo uzeti abdest prije spavanja, prije učenja Kur’ana, prije odlaska u džamiju, nakon grijeha kao znak želje za pokajanjem i u svakoj prilici u kojoj čovjek želi biti svjesniji Allaha.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Kada legneš u postelju, uzmi abdest kao što uzimaš abdest za namaz.“ (Buhari i Muslim)
Poštovana braćo i sestre, uz farzove i sunnete, ne smijemo zaboraviti na adabe abdesta. Abdest je ibadet, a ibadet traži poštovanje. Zato nije lijepo da se abdest uzima uz galamu, šalu, smijeh, dobacivanje, raspravu i razgovor kao na pijaci. Abdesthana nije mjesto za nadvikivanje, prepričavanje događaja, komentiranje ljudi i vođenje dugih razgovora. Abdesthana je mjesto pripreme za namaz. U njoj treba biti red, smirenost, obzir prema drugima i svijest da smo došli očistiti se pred susret s Allahom. Nije problem ako čovjek mora nešto kratko reći, nekome pomoći ili upozoriti na red. Ali nije primjereno da se pri uzimanju abdesta razgovara glasno, zadržava druge, prska vodom, troši previše vode ili se ponaša kao da nije u prostoru koji pripada džamiji i ibadetu. Ako smo došli uzeti abdest za namaz, čuvajmo taj trenutak.
Trebamo se truditi da abdesthanu ostavimo, ako ne u boljem, onda u stanju u kojem smo je zatekli. Ne treba trošiti papirnatih ubrusa više nego što je potrebno, treba odložiti papuče na mjesto i slično tome. Vjernik je uredan, pažljiv i odgovoran. Ne ostavlja nered iza sebe, ne prska prostor, ne otežava drugima i ne odnosi se nemarno prema zajedničkom prostoru.
Također, pazimo da ne pretjerujemo u trošenju vode jer nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorio da to ne činimo.
Braćo i sestre, abdest je i odgoj. Učimo svoju djecu kako se ispravno uzima abdest, ali ih učimo i kako se ponaša u abdesthani. Ako ih naučimo samo pokretima, a ne naučimo ih poštovanju, propustili smo važan dio odgoja. Ako odrasli u abdesthani razgovaraju glasno i neozbiljno se ponašaju, djeca će misliti da je to normalno. Zato odgoj počinje od nas. Braćo i sestre, čuvajmo abdest i njegove propise, obnavljajmo ono što smo prije naučili i ulazimo u namaz smireni, čisti i svjesni da stojimo pred Gospodarom svjetova.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji se kaju i koji se čiste, da nam primi naše abdeste, namaze, dove i dobra djela, da očisti naša srca, sačuva naše jezike od ružnih riječi i učini nas od onih koji poštuju mesdžid, čistoću i red u njemu i čuvaju namaz. Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji se kaju i koji se čiste, da nam primi naše abdeste, namaze, dove i dobra djela, da očisti naša srca, sačuva naše jezike od ružnih riječi i učini nas od onih koji poštuju mesdžid, čistoću i red u njemu i čuvaju namaz.
Molimo Ga da pomogne našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu, podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio. Na kraju, molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podari Milost i Oprost i uvede u vječni Džennet! Amin!
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„Što je nama Bajram“
Split, 29.5.2026.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjega dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, milost svjetovima i najbolji uzor vjernicima.
Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana.
Poštovana braćo i sestre, neosporna je činjenica da svako vrijeme ima svoja iskušenja. Nekada je iskušenje bilo kako sačuvati vjeru u teškim vremenima, a danas je jedno od naših iskušenja kako sačuvati suštinu vjere u vremenu u kojem forma često ostane, a značenje se izgubi. Tako se može dogoditi da nam i Bajram ostane kao lijep običaj, kao dan susreta, čestitanja, jela, odmora, nove odjeće i porodičnih fotografija, a da se polako udalji od onoga zbog čega nam ga je Allah darovao. Zato je cilj današnje hutbe da se iskreno zapitamo: što je nama Bajram?
Bajram je prije svega ostalog Allahov dar vjernicima. Ramazanski bajram dolazi nakon posta, sabura, teravija, učenja Kur’ana, sadekatul-fitra i nade u Allahov oprost. Kurban-bajram dolazi u danima hadža, Arefata, kurbana, tekbira i sjećanja na Ibrahima, a.s., i Ismaila, a.s., i njihovu spremnost da daju prednost Allahu nad svim ostalim. Dakle, Bajram nije nastao iz običaja, nego iz ibadeta. Običaji su lijepi ako čuvaju duh vjere, ali postaju prazni ako zamijene njezinu suštinu.
Uzvišeni Allah kaže: „Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.“ (El-Kevser, 2) U ovom kratkom ajetu spajaju se namaz i kurban, ibadet tijelom i ibadet imetkom, zahvalnost srcem i poslušnost djelom. To je Bajram: da čovjek zna kome se klanja, kome zahvaljuje i radi koga se odriče. Zato se moramo pitati: što je nama Bajram ako se toga dana sjetimo svečane odjeće, a zaboravimo namaz? Što je nama Bajram ako pripremimo bogatu trpezu, a ne sjetimo se siromaha, bolesnog, usamljenog i onoga koji nema s kim podijeliti radost?
Uzvišeni Allah o kurbanu kaže:
„Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša.“ (El-Hadždž, 37)
Ovo je suština. Do Allaha ne stiže samo meso, nego takvaluk; ne stiže samo pokret ruke, nego stanje srca; ne stiže samo običaj, nego iskrenost. Ako se kurban svede samo na meso, zamrzivač i podjelu, a u nama ostane ista sebičnost, ista oholost, isti nemar prema Allahu i ljudima, onda smo obavili formu, a zanemarili suštinu.
Bajram je radost, ali radost s dušom. Uzvišeni Allah kaže:
„Reci: ‘Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.’“ (Junus, 58)
Vjernik se raduje Bajramu, ali njegova radost nije puka zabava. To je radost zbog Allahove milosti, zbog prilike da se pokaje, popravi, oprosti, posjeti, udijeli i krene bolje. Bajram nije izgubljen onda kada nema raskošne trpeze, nego onda kada nema zahvalnog srca. Nije siromašan onaj Bajram u kojem je malo jela, nego onaj u kojem je malo dove, malo oprosta i malo brige za druge.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Allah, zaista, ne gleda u vaše likove i vaše imetke, nego gleda u vaša srca i vaša djela.“ (Muslim)
Zato nije najvažnije kako ćemo izgledati na Bajram, nego kakvi ćemo iz Bajrama izaći. Hoće li nas Bajram učiniti boljim sinovima i kćerima, boljim roditeljima, boljim supružnicima, boljim susjedima, boljim džematlijama i boljim ljudima? Hoće li nakon Bajrama u našim kućama biti više razumijevanja, u našim riječima više blagosti, u našim rukama više pomoći, a u našim srcima manje zavisti i ljutnje?
Posebno se trebamo zapitati što je Bajram našoj djeci. Hoće li ga pamtiti samo po novcu, poklonima, slatkišima i fotografijama, ili će ga pamtiti po tekbirima, namazu, porodičnoj toplini, posjeti roditeljima i starijima, oprostu i lijepoj riječi? Ako djeci prenesemo samo običaj, a ne prenesemo smisao, jednog dana će običaj postati tanak i lako će se izgubiti. Ali ako im prenesemo ljubav prema Allahu, radost ibadeta, dostojanstvo vjere i toplinu zajednice, onda će Bajram ostati živ u njihovim srcima.
Bajram je i prilika da popravimo odnose. Što je nama Bajram ako se toga dana rukujemo s mnogima, a mjesecima ne govorimo s bratom, sestrom, roditeljem, rođakom ili susjedom? Što je nama Bajram ako čestitamo porukama ljudima daleko, a ne nazovemo onoga čije smo srce povrijedili? Bajram nas poziva da spustimo ponos, da otvorimo vrata pomirenja i da ne dopustimo da šejtan bude zadovoljan našim podjelama.
Braćo i sestre, Bajram je Bajram onda kada nas vrati Allahu, približi ljudima, omekša srce, očisti jezik, pokrene ruku prema dobru i ostavi trag u našem ponašanju i nakon što prođu bajramski dani. Ako nakon Bajrama ostanemo isti u nemaru, svađi, oholosti i udaljenosti od namaza, onda smo možda obilježili Bajram, ali ga nismo istinski doživjeli.
Molimo Uzvišenog Allaha da primi naše ibadete, naše kurbane, naše dove i naša dobra djela. Očisti naša srca, popravi naše odnose, učvrsti naše porodice, uputi našu djecu, smiluj se našim umrlima, pomozi siromašnima, bolesnima, potlačenima i svima kojima je potrebna Tvoja milost. Učini nas od onih koji se raduju Tvojoj milosti, koji Bajram žive srcem, djelom i ponašanjem, a ne samo običajem i riječima. Amin!
U Splitu je u srijedu, 27. svibnja 2026. godine, svečano obilježen Kurban-bajram. Zbog velikog broja vjernika i činjenice da je prostor Medžlisa Islamske zajednice Split u središtu grada postao pretijesan za bajramska okupljanja, bajram-namaz je ove godine klanjan u Maloj dvorani Sportskog centra Gripe, koju je Grad Split ustupio bez naknade.
Dvorana je već u ranim jutarnjim satima bila ispunjena vjernicima. Uz domaće muslimane iz Splita i okolice, bajram-namazu su prisustvovali i brojni muslimani koji privremeno žive i rade u Splitu i Dalmaciji, kao i turisti iz različitih zemalja. Time je bajramsko jutro u Splitu još jednom pokazalo raznolikost muslimanske zajednice, ali i dostojanstvo, smirenost i odgovornost vjernika koji su se okupili kako bi u zajedništvu obilježili jedan od najvećih islamskih blagdana.
Bajram-namaz i hutbu predvodio je glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Split Vahid ef. Hadžić. U svojoj hutbi istaknuo je da Kurban-bajram u sebi nosi snažne poruke vjere, žrtve, odgovornosti, pomaganja, obiteljskog zajedništva i brige za druge ljude. Posebno je naglasio da bajramska radost nije potpuna ako se zatvori samo u osobni ili obiteljski krug, nego se treba očitovati u dobroti prema susjedu, pomoći potrebnima, razumijevanju među ljudima i spremnosti da se u društvu širi mir, povjerenje i međusobno poštovanje.
Bajramskom okupljanju prisustvovali su i gradonačelnik Grada Splita Tomislav Šuta te župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban sa suradnicima, koji su vjernicima uputili bajramske čestitke. Njihova prisutnost bila je izraz poštovanja prema muslimanima Splita i Splitsko-dalmatinske županije, ali i potvrda dobre suradnje Medžlisa Islamske zajednice Split s gradskim i županijskim institucijama.
Glavni imam Vahid ef. Hadžić zahvalio je Gradu Splitu i gradonačelniku Tomislavu Šuti na razumijevanju i pomoći u osiguravanju prikladnog prostora za bajram-namaz. Istaknuo je da je ustupanje dvorane omogućilo da veliki broj vjernika obavi bajram-namaz u dostojanstvenim, urednim i primjerenim uvjetima, osobito imajući u vidu da dosadašnji prostor Medžlisa više ne može odgovoriti potrebama sve brojnije zajednice.
Posebna zahvala upućena je i članovima Medžlisa, Izvršnog odbora MIZ Split i volonterima koji su kasno navečer uoči Bajrama uložili veliki trud u pripremu dvorane za bajram-namaz. Pripremu je koordinirao i u njoj sudjelovao glavni imam Vahid ef. Hadžić, zajedno sa Ševalom Tosunijem, predsjednikom Izvršnog odbora MIZ Split, Jasminom Žunićem, dopredsjednikom, Edinom Kurtovićem, tajnikom, Valjdetom Akikijem, članom Izvršnog odbora, te ostalim članovima Medžlisa i volonterima: Sanelom Jahibašićem, Almirom Jahibašićem, Aldinom Tosunijem, Artanom Hajdarijem, Ulugom Bekom, Kasimom, Marufom, Ensarom Iseinijem, Enisom Ibrahimovićem, Alenom Ibrahimovićem, Seadom Ljubunčićem i Bleronom Elezijem.
Njihov rad obuhvatio je pripremu prostora, obilježavanje safova, organizaciju ulaza i izlaza, tehničke pripreme, uređenje prostora za klanjanje i sve druge poslove potrebne da bajramsko jutro protekne uredno, dostojanstveno i bez poteškoća. Takav vid zajedničkog rada pokazao je koliko su za uspješnu organizaciju važni ljudi koji, često nevidljivo i u tišini, svojim vremenom i trudom služe zajednici.
Za red i sigurnost tijekom bajramskog okupljanja brinuli su se redari: Ševal Tosuni, Jasmin Žunić, Edin Kurtović, Valjdet Akiki, Besar Akiki, Abdullah Ismaili, Ensar Iseini, Emir Tosuni i Ado Tosuni. Njihova prisutnost i odgovoran pristup doprinijeli su tome da ulazak vjernika, raspored u dvorani i izlazak nakon bajram-namaza proteknu mirno i organizirano.
Nakon bajram-namaza vjernici su jedni drugima čestitali Bajram uz dove da bajramski dani donesu mir, radost, zdravlje, bereket i međusobnu bliskost.
Kurban-bajram u Splitu ove je godine još jednom pokazao da je lokalna zajednica muslimana sastavni dio društvenog i duhovnog života grada. Okupljanje u Maloj dvorani Gripe bilo je slika zajednice koja čuva svoju vjeru i identitet, ali istodobno gradi mostove razumijevanja, poštovanja i suživota s drugima.
Medžlis Islamske zajednice Split zahvaljuje svima koji su na bilo koji način pomogli organizaciju bajram-namaza, Gradu Splitu na ustupanju dvorane, predstavnicima Grada i Županije na dolasku i čestitkama, kao i svim vjernicima koji su svojim dostojanstvom, smirenošću i odgovornošću doprinijeli da bajramsko jutro protekne u najljepšem ozračju.
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„U danima Allahove milosti“
Split, 22.5.2026.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjega dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, milost svjetovima i najbolji uzor vjernicima.
Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana.
Draga braćo i cijenjene sestre! Uzvišeni Allah stvara što On hoće, odabire što On hoće i uzdiže ono čemu On želi dati posebnu vrijednost. Nisu sva mjesta ista, nisu svi trenuci isti i nisu sva djela jednako vrijedna u svakom vremenu. Milostivi Allah, iz Svoje mudrosti, u životu vjernika ostavlja posebna mjesta, dane i prilike u kojima se srce lakše budi, duša lakše čisti, a čovjek jasnije vidi svoj put. Takvi su dani pred nama i u njima se već nalazimo: mubarek dani mjeseca zul-hidždžeta.
To su dani u kojima se vjernička srca okreću prema Kabi, prema prvoj kući sagrađenoj za ljude, prema mjestu koje nije samo građevina od kamena, nego simbol tevhida, pokornosti, žrtve, dove i ljudske čežnje za Allahovom blizinom. Uzvišeni Allah zaklinje se sigurnim gradom (Mekkom) i kaže: „Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog, sigurnog.“ (Et-Tin, 1–3)
Mekka je siguran grad, ali sigurnost Mekke podsjeća nas i na zadaću vjernika: da bude siguran čovjek, da od njegova jezika i ruke drugi budu mirni, da njegova kuća bude mjesto vjere, a njegovo srce mjesto iskrenosti.
Uzvišeni Allah kao što je odlikovao određena mjesta na Zemlji, odlikovao je i određena vremena. Među mjesecima postoje sveti mjeseci, a zul-hidždže je jedan od njih. Uzvišeni Allah, kaže:
„Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite!“ (Et-Tevba, 36)
Ove riječi, „u njima ne griješite“, poziv su da se u odabranim vremenima posebno čuvamo nepravde prema sebi i drugima. Čovjek sebi čini nepravdu kada zanemari namaz, kada zatvori vrata pokajanja, kada navikne jezik na ogovaranje, srce na zavist, a ruke na nemar prema onima kojima je potrebna pomoć. Zato nas dani zul-hidždžeta ne pozivaju samo na više ibadeta, nego i na ozbiljnije preispitivanje: kakvi smo prema Allahu, prema obitelji, prema džematu, prema ljudima i prema vlastitoj duši? Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Nema dana u kojima je dobro djelo Allahu draže od ovih dana.“ Upitali su: „Pa čak ni džihad na Allahovu putu?“ Rekao je: „Pa čak ni džihad na Allahovu putu, osim čovjeka koji izađe sa svojim životom i imetkom pa se ne vrati ni s čim od toga.“ (Buhari)
Ovaj hadis otvara vrata nade svakome od nas. Nisu ovi dani samo za hadžije. Hadžije su počašćene boravkom na svetim mjestima, tavafom, sa‘jom, Arefatom i Minom, ali milost ovih dana proteže se i do nas, u našim kućama, džamijama, poslovima i svakodnevnim obavezama. Tko ne može biti na Arefatu tijelom, može biti s Allahom srcem. Tko ne može tavafiti oko Kabe, može obilaziti roditelje, rodbinu, bolesne i potrebne. Tko ne može prinijeti veliki kurban, može prinijeti žrtvu svoga ega, svoje ljutnje, svoje oholosti i svoje navike da odgađa dobro.
Braćo i sestre, u ovim odabranim danima povećajmo zikr. Izgovarajmo često: La ilahe illellah, Allahu ekber, elhamdulillah. Učimo i čitajmo Kur’an, klanjajmo na vrijeme, činimo dovu, udijelimo sadaku, obiđimo roditelje, nazovimo one s kojima smo se udaljili, oprostimo kome možemo oprostiti i zatražimo oprost od onih kojima smo učinili nepravdu. Neka se trag ovih dana vidi u našem ponašanju, a ne samo u našim riječima.
Posebno mjesto među ovim danima ima Dan Arefata. To je dan dove, pokajanja, nade i Allahove blizine. Za one koji nisu na hadžu, post toga dana velika je prilika.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Post Dana Arefata briše grijehe prošle i naredne godine.“ (Muslim)
Također je rekao: „Nema dana u kojem Allah oslobodi više robova od Vatre od Dana Arefata.“ (Muslim)
Zato ne dopustimo da Dan Arefata prođe kao običan dan. Iskoristimo ga u postu, dovi, istigfaru i iskrenom vraćanju Allahu. Molimo za sebe, svoje obitelji, svoju djecu, naš džemat, ummet i sve ljude kojima je potrebna Allahova milost.
Ne zaboravimo ni tekbiri-tešrik. U našem mezhebu vadžib je učiti tekbiri-tešrik nakon svakog farz-namaza, počevši od sabahskog farza na Dan Arefata pa do iza ikindijskog farza četvrtog dana Kurban-bajrama. Učimo:
Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illellahu vallahu ekber, Allahu ekberu ve lillahil-hamd.
Braćo i sestre, zul-hidždže nas uči da se Allahu približavamo onim čime možemo. Netko hadžom, netko postom, netko sadakom, netko dovom, netko suzom pokajanja, netko lijepom riječju, netko oprostom, a netko iskrenom odlukom da više neće živjeti nemarno. Najvažnije je da iz ovih dana ne izađemo isti kao što smo u njih ušli.
Molimo Uzvišenog Allaha da nam podari bereket u danima zul-hidždžeta, da primi ibadete i dove hadžija, da ukabuli naš post, zikr, dove i sadaku, da očisti naša srca od oholosti, zavisti i mržnje, da nas učini od onih koji se iskreno kaju i koji čine dobro dok imaju priliku.
Molimo Ga da pomogne našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu, podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.
Na kraju, molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podari Milost i Oprost i uvede u vječni Džennet. Amin!
Medžlis Islamske zajednice Split obavještava džematlije i sve muslimane da su objavljene službene informacije o mjestu, vremenu i organizaciji klanjanja Kurban-bajram namaza.
Molimo džematlije da pažljivo pročitaju obavijest u prilogu, da se pridržavaju navedenih uputa te da informaciju proslijede članovima obitelji, prijateljima i poznanicima.
********************
The Majlis of the Islamic Community Split informs all congregants and Muslims that the official information regarding the location, time, and organization of the Eid al-Adha prayer has been published.
We kindly ask everyone to carefully read the attached notice, follow the provided instructions, and share the information with family members, friends, and acquaintances.
U nedjelju, 17. svibnja 2026. godine, u Islamskom centru Rijeka, u okviru 8. festivala mekteba i Islamskog vjeronauka, svečano su uručena priznanja i nagrade najuspješnijim učenicima koji su tijekom ove godine ostvarili zapažene rezultate na mektepskim natjecanjima i Državnom natjecanju iz Islamskoga vjeronauka.
Priznanja i nagrade najuspješnijim učenicima uručio je predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, muftija akademik dr. Aziz ef. Hasanović, uz čestitke učenicima, roditeljima, mentorima i svima koji su doprinijeli njihovom uspjehu.
Na svečanosti u Rijeci priznanja i nagrade primili su sljedeći učenici Medžlisa Islamske zajednice Split:
Merjem Hodžić – učenica 2. razreda OŠ Vjekoslav Parać u Sollinu - 3. mjesto na Mektepskoj večeri Kur’ana u Sisku. Mentorica: muallima Suada Hadžić.
Blerona Elezi, učenica 5. razreda OŠ Pojišan u Splitu – 2. mjesto na Državnom natjecanju iz Islamskoga vjeronauka u kategoriji 5. razreda. Mentorica: muallima Suada Hadžić.
Emir Bešić, učenik 7. razreda OŠ Pojišan u Splitu – 2. mjesto na Državnom natjecanju iz Islamskoga vjeronauka u kategoriji 7. razreda. Mentorica: muallima Suada Hadžić.
Ajla Jašarević, učenica 8. razreda OŠ Sućidar u Splitu – 1. mjesto na Državnom natjecanju iz Islamskoga vjeronauka u kategoriji 8. razreda. Mentorica: muallima Suada Hadžić.
Ajla Arnautović, učenica 8. razreda OŠ Mejaši u Splitu – 3. mjesto na Državnom natjecanju iz Islamskoga vjeronauka u kategoriji 8. razreda. Mentorica: muallima Suada Hadžić.
Dina Hamzić, učenica 3. razreda II. gimnazije Split – 1. mjesto na natjecanju za učenike srednjih škola. Mentor: glavni imam Vahid ef. Hadžić.
Posebnu radost za naš medžlis predstavlja činjenica da su učenici Medžlisa Islamske zajednice Split i ove godine bili među najuspješnijima, osvojivši više vrijednih priznanja i nagrada na mektepskim natjecanjima i natjecanjima iz Islamskoga vjeronauka. Ovi rezultati potvrđuju kontinuitet ozbiljnog rada, zalaganja i ljubavi prema islamskom vjeronauku, Kur’anu i znanju.
Učenike su na Festival u Rijeku vodili glavni imam Vahid ef. Hadžić, muallima Suada Hadžić i predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Split, Ševal Tosuni.
Ova priznanja nisu samo potvrda postignutih rezultata, nego i snažan poticaj našim učenicima da i dalje ustrajno uče, razvijaju svoje sposobnosti i njeguju ljubav prema vjeri, znanju i zajednici. Ona su ujedno i priznanje njihovim roditeljima, mentorima i cijelom džematu koji ih podržava na putu odgoja, obrazovanja i duhovnog sazrijevanja.
Čestitamo našim nagrađenim učenicima, njihovim roditeljima i mentorima, uz dovu Uzvišenom Allahu da ih i dalje prati uspjeh, bereket i napredak u učenju, vjeri i životu.
Više o 8. festivalu mekteba i Islamskoga vjeronauka može se pročitati u vijesti objavljenoj na stranici Islamske zajednice u Hrvatskoj:
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„Uspješni i neuspješni“
Split, 15.5.2026.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjega dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, milost svjetovima i najbolji uzor vjernicima.
Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana.
Draga braćo i cijenjene sestre!
Ljudi se na ovom svijetu često međusobno dijele na uspješne i neuspješne. Netko se smatra uspješnim zato što ima imetak, položaj, ugled, poznanstva, diplomu, kuću, posao, zdravlje ili djecu. Netko se smatra neuspješnim zato što nije ostvario ono što je želio, zato što ga ljudi ne primjećuju, zato što živi skromno ili zato što nema ono što drugi imaju.
Mi, kao muslimani, nikada ne smijemo zaboraviti da je jedino pravo mjerilo uspjeha i neuspjeha isključivo kod Uzvišenog Allaha, i upravo o tome ćemo govoriti u današnjoj hutbi. Uzvišeni Allah kaže (Ali Imran, 185):
„Svako živo biće smrt će okusiti! I samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti plaće vaše; i tko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je uspio. A život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje.“
U ovom ajetu Uzvišeni Allah ne kaže da je uspio onaj tko je sakupio najviše imetka, tko je imao najviše sljedbenika, tko je bio najglasniji, najpoznatiji ili najmoćniji. Uspio je onaj tko bude udaljen od Vatre i uveden u Džennet. To je konačno mjerilo. Sve drugo može biti blagodat, ali može biti i iskušenje.
Imetak može biti put ka Džennetu ako se stječe na halal način i troši u dobru, ali može biti i put propasti ako se stječe na haram način ili ako čovjeka učini oholim, tvrdim i nemarnim prema Allahu.
Položaj može biti prilika za služenje ljudima, ali može biti i teret ako se pretvori u nepravdu. Znanje može biti svjetlo ako vodi poniznosti, ali može biti dokaz protiv čovjeka ako ga udalji od istine.
Zato Kur’an opisuje uspješne ljude na osnovu njihove vjere, morala i djela. Uzvišeni Allah kaže:
„Ono što žele – vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji zekat daju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju.“ (El-Mu’minun, 1–5)
Uspješni su, dakle, oni koji vjeruju, koji čuvaju namaz, koji ne troše život u besmislicama, koji čiste svoj imetak zekatom i sadakom, koji čuvaju svoju čestitost, svoj jezik, svoj pogled i svoje ponašanje.
Oni nisu uspješni zato što nemaju problema i iskušenja, nego zato što ne izgube vjeru kada ih zadese iskušenja i problemi. Nisu uspješni zato što nikada ne pogriješe, nego zato što se nakon grijeha kaju. Nisu uspješni zato što ih ljudi hvale, nego što će ih Uzvišeni Allah hvaliti na Sudnjem danu.
S druge strane, neuspjeh kod Allaha počinje onda kada čovjek zaboravi zašto živi na dunjaluku. Kada se dunjaluk pretvori u jedini cilj, kada čovjek zna cijenu svega, a ne zna vrijednost pokornosti Uzvišenom Allahu, kada gradi kuće, a ruši srce, kada čuva imetak, a zapostavlja namaz, kada se boji siromaštva, a ne boji se grijeha, tada je čovjek u opasnosti da izgubi ono najvrjednije. Uzvišeni Allah kaže:
„Reci: ‘Stradat će, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i obitelji svoje. Eto, to je očiti gubitak!’” (Ez-Zumer, 15)
Ovaj ajet, braćo i sestre, nas vraća na istinu koju čovjek često zaboravi: nije najveći gubitak ostati bez imetka, bez položaja, bez priznanja ili bez dunjalučke prilike. Najveći gubitak je da čovjek izgubi sebe pred Allahom; da izgubi svoju dušu, svoju vjeru, svoj Ahiret i mogućnost susreta s Allahom u Njegovu zadovoljstvu. A posebno je bolan spomen obitelji u ovom ajetu, jer nas podsjeća da čovjek može cijeli život govoriti kako se trudi za svoju obitelj, a da je, ako ih nije vodio prema Allahu, prema namazu, prema dobru i prema Ahiretu, propustio ono najvažnije.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Pametan je onaj tko sebe obračunava i radi za ono što dolazi poslije smrti, a nemoćan je onaj tko slijedi svoje strasti, a nada se Allahovoj milosti.“ (Tirmizi)
Ovaj hadis nas vraća na svakodnevni obračun sa samima sobom. Jesmo li danas bili bliže Allahu nego jučer? Jesmo li popravili namaz? Jesmo li nekoga povrijedili jezikom? Jesmo li se kome trebali ispričati? Jesmo li imetak stekli na halal način? Jesmo li pomogli roditeljima, supružniku, djeci, susjedu, bratu ili sestri? Jesmo li odvojili vrijeme za Kur’an? Jesmo li se sjetili smrti, ne da bismo očajavali, nego da bismo živjeli ozbiljnije i smislenije?
Braćo i sestre, Kur’an nas uči da mjerilo uspjeha nije uvijek ono što ljudi vide i znaju, nego ono što Allah vidi i zna a samo On sve vidi i zna. Dakle, istinski uspjeh nije u tome da čovjek samo uspije pred ljudima, nego da uspije kod Allaha. A pravi gubitak nije u tome da čovjek izgubi nešto od dunjaluka, nego da izgubi sebe, svoju vjeru, svoj Ahiret i Allahovo zadovoljstvo.
Ne dopustimo da nas zavara tuđi prividni uspjeh. Neki ljudi blistaju pred svijetom, a prazni su pred Allahom. Neki su možda nepoznati i podcijenjeni među ljudima, ali su poznati i hvaljeni među melekima. Neki nemaju mnogo, ali imaju bereket. Neki nemaju visoke položaje, ali imaju smirenost u srcu. Neki nisu pobijedili u dunjalučkoj utrci, ali su sačuvali obraz, vjeru, obitelj, namaz i halal – a to je velik uspjeh.
Zato, braćo i sestre, kada razmišljamo o sebi, svojoj djeci, svojoj obitelji i svojoj budućnosti, ne pitajmo se samo: što smo stekli, što smo kupili, što smo završili i što ljudi o nama govore? Pitajmo se i ono važnije: jesmo li bliže Allahu, jesmo li bolji ljudi, jesmo li iskreniji vjernici, jesmo li korisniji drugima, jesmo li spremniji za susret s Gospodarom? Jer sve što imamo ostat će iza nas, osim vjere, dobrih djela i onoga što smo iskreno učinili radi Allaha.
Molimo Uzvišenoga Allaha da nas učini od onih koji su istinski uspjeli, a ne od onih koji su se samo ljudima činili uspješnima. Molimo Ga da očisti naše duše, popravi naša srca, učvrsti nas u namazu, sačuva nas od oholosti, zavisti, pohlepe i nemara.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas učvrsti u islamu, da nam omili vjeru, da nas sačuva zablude, nemara i grijeha i da nam podari smislen, častan i Allahu pokoran život.
Molimo Ga da pomogne našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu, podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.
Na kraju, molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podari Milost i Oprost i uvede u vječni Džennet. Amin!
Na Državnom natjecanju iz islamskog vjeronauka za učenike osnovnih škola, održanom 11. svibnja 2026. godine u Islamskom centru u Zagrebu, Medžlis Islamske zajednice Split ponosno je predstavljala skupina od osam učenika i učenica (5 OŠ i 3 SŠ) predvođenih svojim mentorima, muallimom Suadom Hadžić i Vahid ef. Hadžićem.
Na državnom natjecanju iz islamskog vjeronauka za osnovne škole sudjelovali su:
Istoga dana održano je i natjecanje za učenike srednjih škola u organizaciji Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, na kojem su Medžlis Islamske zajednice Split predstavljali:
Nakon višemjesečnih priprema, u koje su učenici uložili mnogo truda uz podršku svojih mentora i obitelji, ostvareni su izvanredni rezultati. Posebnu vrijednost ovom uspjehu daje činjenica da je konkurencija iz drugih medžlisa bila veoma jaka, a naši predstavnici osvojili su čak pet od ukupno petnaest mogućih nagrada.
Ostvareni rezultati su sljedeći:
Izvanredan rezultat ostvaren je i na srednjoškolskom natjecanju:
Dodjela priznanja i novčanih nagrada, u organizaciji Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, održat će se na svečanosti u Islamskom centru Rijeka u nedjelju, 17. svibnja 2026. godine, u okviru Festivala islamskog vjeronauka.
Čestitamo svim našim učenicima, njihovim obiteljima i mentorima na uloženom trudu, znanju i postignutim rezultatima, uz dovu Uzvišenom Allahu da ih i dalje prati uspjeh, napredak i bereket u učenju i životu.
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„Zašto sam musliman/ka“
Split, 8.5.2026.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjega dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, milost svjetovima i najbolji uzor vjernicima.
Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana.
Draga braćo i cijenjene sestre!
Sigurno nas je netko nekada upitao: „Jesi li musliman/ka?” I vjerujem da smo tada, bez mnogo razmišljanja, odgovorili: „Da, jesam.” Ali, jesmo li se ikada iskreno zapitali: Zašto smo muslimani? Ne samo zato što smo rođeni u muslimanskim obiteljima. Ne samo zato što su nam roditelji muslimani. Ne samo zato što pripadamo jednom narodu, tradiciji ili zajednici. Nego - zato što svako od nas svojim razumom, srcem i životom bira islam.
To pitanje nije znak sumnje, nego znak ozbiljnosti. Vjernik se ne boji pitanja ako traži istinu. Naprotiv, iskreno pitanje može učvrstiti vjeru, probuditi srce i pomoći čovjeku da islam ne živi samo kao naviku, nego kao svjesni izbor i životni put.
Islam znači predanost, pokornost i poslušnost Uzvišenom Allahu. Riječ islam povezana je i s riječju selam, što znači mir. Musliman je onaj koji se trudi živjeti u pokornosti Allahu i širiti mir u sebi, svojoj obitelji i među ljudima. Islam nas uči da nismo stvoreni slučajno, da naš život nije bez cilja i da čovjek nije samo tijelo koje jede, radi, troši i nestaje. Čovjek ima dušu, odgovornost i povratak svome Gospodaru. Uzvišeni Allah kaže:
„Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine.” (Ez-Zarijat, 56)
Ovaj ajet daje najdublji odgovor na pitanje zašto živimo. Svrha života nije samo zaraditi, uspjeti, imati, uživati i ostaviti nešto iza sebe. Sve to može imati svoje mjesto, ali ništa od toga ne može biti konačni smisao života. Jer ako je smisao života bogatstvo, što nakon što ga čovjek stekne? Ako je smisao položaj, što kada ga izgubi? Ako je smisao mladost, što kada prođe? Ako je smisao zdravlje, što kada ono nestane? Ako su smisao djeca, što kada nam postanu veliko iskušenje ako smo ih propustili odgojiti i izvesti na Pravi put?
Dijete želi igračku, mlada osoba zabavu i društvo, odrasla posao i sigurnost, a stara zdravlje i mir. To nam pokazuje da se ljudske želje mijenjaju, ali srce i dalje traži nešto dublje. Traži smisao koji ne stari, ne propada i ne završava smrću. Islam nam upravo to daje: jasan odgovor tko smo, zašto smo ovdje i kamo idemo.
Ovaj život je ispit. Dunjaluk nije naše trajno boravište, nego mjesto na kojem pokazujemo tko smo. Ovdje se vidi naša vjera, naš karakter, naša zahvalnost, naše strpljenje, naš odnos prema Allahu i prema ljudima. Smrt nije potpuni kraj, nego prelazak u drugi svijet. Nakon smrti dolazi kabur, zatim proživljenje, Sudnji dan i susret s Allahom. Tada će svaki čovjek vidjeti ono što je za sebe pripremio.
Islam nas uči da nitko neće nositi tuđi teret i da nitko neće biti pitan za ono što nije znao ili nije mogao učiniti. Allah je Najpravedniji Sudac. On zna naše mogućnosti, naše namjere, naše slabosti i naše napore. Zato vjernik ne živi bez pravca. On zna da svaki dan ima vrijednost, da svako djelo ima trag i da nijedna iskrena suza, dova, sadaka, sabur ili dobrota neće biti izgubljeni kod Allaha.
Braćo i sestre, onaj tko ne zna zašto živi, lahko postane rob onoga što ga okružuje: novca, strasti, položaja, tuđeg mišljenja, prolazne zabave i lažnog uspjeha. A sve to čovjeka može zaokupiti, ali ga ne može istinski smiriti. Islam oslobađa čovjeka od robovanja stvorenjima i uči ga da bude rob samo Stvoritelju. A kada je čovjek iskreno Allahov rob, tada postaje dostojanstven, slobodan i smiren.
Zato odgovor na pitanje „Zašto islam?” može biti vrlo jednostavan: zato što nam islam daje smisao života. Islam nam govori da nismo slučajnost. Da nas je Uzvišeni Allah stvorio s ciljem. Da nismo sami. Da nas Allah uvijek vidi, čuje i zna. Da naš trud i poštivanje islamskih propisa imaju vrijednost. Da naša dunjalučka iskušenja imaju smisao. Da smrt nije kraj i da povratak Allahu nije daleka priča, nego sigurna istina.
Na kraju, zapamtimo: Uzvišeni Allah nas ne treba. Naša vjera ne povećava Njegovu vlast, niti naše nevjerovanje umanjuje Njegovu veličinu. Mi trebamo Allaha. Mi trebamo Njegovu uputu, milost, oprost i zaštitu. Ako izaberemo put vjere, to je naša sreća. Ako se udaljimo od Njega, to je naš gubitak.
Zato pozivam sebe i vas da ne budemo muslimani samo po imenu, porijeklu i običaju, nego po uvjerenju, djelu i karakteru. Postavimo sebi iskreno pitanje: zašto sam musliman? I neka nas odgovor vodi prema jačem imanu, iskrenijem ibadetu, boljem ponašanju i čvršćoj vezi s Allahom.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas učvrsti u islamu, da nam omili vjeru, da nas sačuva zablude, nemara i grijeha i da nam podari smislen, častan i Allahu pokoran život. Molimo Ga da pomogne našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu, podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.
Na kraju, molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podari Milost i Oprost i uvede u vječni Džennet! Amin!
