U nedjelju, 17. svibnja 2026. godine, u Islamskom centru Rijeka, u okviru 8. festivala mekteba i Islamskog vjeronauka, svečano su uručena priznanja i nagrade najuspješnijim učenicima koji su tijekom ove godine ostvarili zapažene rezultate na mektepskim natjecanjima i Državnom natjecanju iz Islamskoga vjeronauka.
Priznanja i nagrade najuspješnijim učenicima uručio je predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, muftija akademik dr. Aziz ef. Hasanović, uz čestitke učenicima, roditeljima, mentorima i svima koji su doprinijeli njihovom uspjehu.
Na svečanosti u Rijeci priznanja i nagrade primili su sljedeći učenici Medžlisa Islamske zajednice Split:
Merjem Hodžić – učenica 2. razreda OŠ Vjekoslav Parać u Sollinu - 3. mjesto na Mektepskoj večeri Kur’ana u Sisku. Mentorica: muallima Suada Hadžić.
Blerona Elezi, učenica 5. razreda OŠ Pojišan u Splitu – 2. mjesto na Državnom natjecanju iz Islamskoga vjeronauka u kategoriji 5. razreda. Mentorica: muallima Suada Hadžić.
Emir Bešić, učenik 7. razreda OŠ Pojišan u Splitu – 2. mjesto na Državnom natjecanju iz Islamskoga vjeronauka u kategoriji 7. razreda. Mentorica: muallima Suada Hadžić.
Ajla Jašarević, učenica 8. razreda OŠ Sućidar u Splitu – 1. mjesto na Državnom natjecanju iz Islamskoga vjeronauka u kategoriji 8. razreda. Mentorica: muallima Suada Hadžić.
Ajla Arnautović, učenica 8. razreda OŠ Mejaši u Splitu – 3. mjesto na Državnom natjecanju iz Islamskoga vjeronauka u kategoriji 8. razreda. Mentorica: muallima Suada Hadžić.
Dina Hamzić, učenica 3. razreda II. gimnazije Split – 1. mjesto na natjecanju za učenike srednjih škola. Mentor: glavni imam Vahid ef. Hadžić.
Posebnu radost za naš medžlis predstavlja činjenica da su učenici Medžlisa Islamske zajednice Split i ove godine bili među najuspješnijima, osvojivši više vrijednih priznanja i nagrada na mektepskim natjecanjima i natjecanjima iz Islamskoga vjeronauka. Ovi rezultati potvrđuju kontinuitet ozbiljnog rada, zalaganja i ljubavi prema islamskom vjeronauku, Kur’anu i znanju.
Učenike su na Festival u Rijeku vodili glavni imam Vahid ef. Hadžić, muallima Suada Hadžić i predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Split, Ševal Tosuni.
Ova priznanja nisu samo potvrda postignutih rezultata, nego i snažan poticaj našim učenicima da i dalje ustrajno uče, razvijaju svoje sposobnosti i njeguju ljubav prema vjeri, znanju i zajednici. Ona su ujedno i priznanje njihovim roditeljima, mentorima i cijelom džematu koji ih podržava na putu odgoja, obrazovanja i duhovnog sazrijevanja.
Čestitamo našim nagrađenim učenicima, njihovim roditeljima i mentorima, uz dovu Uzvišenom Allahu da ih i dalje prati uspjeh, bereket i napredak u učenju, vjeri i životu.
Više o 8. festivalu mekteba i Islamskoga vjeronauka može se pročitati u vijesti objavljenoj na stranici Islamske zajednice u Hrvatskoj:
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„Uspješni i neuspješni“
Split, 15.5.2026.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjega dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, milost svjetovima i najbolji uzor vjernicima.
Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana.
Draga braćo i cijenjene sestre!
Ljudi se na ovom svijetu često međusobno dijele na uspješne i neuspješne. Netko se smatra uspješnim zato što ima imetak, položaj, ugled, poznanstva, diplomu, kuću, posao, zdravlje ili djecu. Netko se smatra neuspješnim zato što nije ostvario ono što je želio, zato što ga ljudi ne primjećuju, zato što živi skromno ili zato što nema ono što drugi imaju.
Mi, kao muslimani, nikada ne smijemo zaboraviti da je jedino pravo mjerilo uspjeha i neuspjeha isključivo kod Uzvišenog Allaha, i upravo o tome ćemo govoriti u današnjoj hutbi. Uzvišeni Allah kaže (Ali Imran, 185):
„Svako živo biće smrt će okusiti! I samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti plaće vaše; i tko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je uspio. A život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje.“
U ovom ajetu Uzvišeni Allah ne kaže da je uspio onaj tko je sakupio najviše imetka, tko je imao najviše sljedbenika, tko je bio najglasniji, najpoznatiji ili najmoćniji. Uspio je onaj tko bude udaljen od Vatre i uveden u Džennet. To je konačno mjerilo. Sve drugo može biti blagodat, ali može biti i iskušenje.
Imetak može biti put ka Džennetu ako se stječe na halal način i troši u dobru, ali može biti i put propasti ako se stječe na haram način ili ako čovjeka učini oholim, tvrdim i nemarnim prema Allahu.
Položaj može biti prilika za služenje ljudima, ali može biti i teret ako se pretvori u nepravdu. Znanje može biti svjetlo ako vodi poniznosti, ali može biti dokaz protiv čovjeka ako ga udalji od istine.
Zato Kur’an opisuje uspješne ljude na osnovu njihove vjere, morala i djela. Uzvišeni Allah kaže:
„Ono što žele – vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji zekat daju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju.“ (El-Mu’minun, 1–5)
Uspješni su, dakle, oni koji vjeruju, koji čuvaju namaz, koji ne troše život u besmislicama, koji čiste svoj imetak zekatom i sadakom, koji čuvaju svoju čestitost, svoj jezik, svoj pogled i svoje ponašanje.
Oni nisu uspješni zato što nemaju problema i iskušenja, nego zato što ne izgube vjeru kada ih zadese iskušenja i problemi. Nisu uspješni zato što nikada ne pogriješe, nego zato što se nakon grijeha kaju. Nisu uspješni zato što ih ljudi hvale, nego što će ih Uzvišeni Allah hvaliti na Sudnjem danu.
S druge strane, neuspjeh kod Allaha počinje onda kada čovjek zaboravi zašto živi na dunjaluku. Kada se dunjaluk pretvori u jedini cilj, kada čovjek zna cijenu svega, a ne zna vrijednost pokornosti Uzvišenom Allahu, kada gradi kuće, a ruši srce, kada čuva imetak, a zapostavlja namaz, kada se boji siromaštva, a ne boji se grijeha, tada je čovjek u opasnosti da izgubi ono najvrjednije. Uzvišeni Allah kaže:
„Reci: ‘Stradat će, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i obitelji svoje. Eto, to je očiti gubitak!’” (Ez-Zumer, 15)
Ovaj ajet, braćo i sestre, nas vraća na istinu koju čovjek često zaboravi: nije najveći gubitak ostati bez imetka, bez položaja, bez priznanja ili bez dunjalučke prilike. Najveći gubitak je da čovjek izgubi sebe pred Allahom; da izgubi svoju dušu, svoju vjeru, svoj Ahiret i mogućnost susreta s Allahom u Njegovu zadovoljstvu. A posebno je bolan spomen obitelji u ovom ajetu, jer nas podsjeća da čovjek može cijeli život govoriti kako se trudi za svoju obitelj, a da je, ako ih nije vodio prema Allahu, prema namazu, prema dobru i prema Ahiretu, propustio ono najvažnije.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Pametan je onaj tko sebe obračunava i radi za ono što dolazi poslije smrti, a nemoćan je onaj tko slijedi svoje strasti, a nada se Allahovoj milosti.“ (Tirmizi)
Ovaj hadis nas vraća na svakodnevni obračun sa samima sobom. Jesmo li danas bili bliže Allahu nego jučer? Jesmo li popravili namaz? Jesmo li nekoga povrijedili jezikom? Jesmo li se kome trebali ispričati? Jesmo li imetak stekli na halal način? Jesmo li pomogli roditeljima, supružniku, djeci, susjedu, bratu ili sestri? Jesmo li odvojili vrijeme za Kur’an? Jesmo li se sjetili smrti, ne da bismo očajavali, nego da bismo živjeli ozbiljnije i smislenije?
Braćo i sestre, Kur’an nas uči da mjerilo uspjeha nije uvijek ono što ljudi vide i znaju, nego ono što Allah vidi i zna a samo On sve vidi i zna. Dakle, istinski uspjeh nije u tome da čovjek samo uspije pred ljudima, nego da uspije kod Allaha. A pravi gubitak nije u tome da čovjek izgubi nešto od dunjaluka, nego da izgubi sebe, svoju vjeru, svoj Ahiret i Allahovo zadovoljstvo.
Ne dopustimo da nas zavara tuđi prividni uspjeh. Neki ljudi blistaju pred svijetom, a prazni su pred Allahom. Neki su možda nepoznati i podcijenjeni među ljudima, ali su poznati i hvaljeni među melekima. Neki nemaju mnogo, ali imaju bereket. Neki nemaju visoke položaje, ali imaju smirenost u srcu. Neki nisu pobijedili u dunjalučkoj utrci, ali su sačuvali obraz, vjeru, obitelj, namaz i halal – a to je velik uspjeh.
Zato, braćo i sestre, kada razmišljamo o sebi, svojoj djeci, svojoj obitelji i svojoj budućnosti, ne pitajmo se samo: što smo stekli, što smo kupili, što smo završili i što ljudi o nama govore? Pitajmo se i ono važnije: jesmo li bliže Allahu, jesmo li bolji ljudi, jesmo li iskreniji vjernici, jesmo li korisniji drugima, jesmo li spremniji za susret s Gospodarom? Jer sve što imamo ostat će iza nas, osim vjere, dobrih djela i onoga što smo iskreno učinili radi Allaha.
Molimo Uzvišenoga Allaha da nas učini od onih koji su istinski uspjeli, a ne od onih koji su se samo ljudima činili uspješnima. Molimo Ga da očisti naše duše, popravi naša srca, učvrsti nas u namazu, sačuva nas od oholosti, zavisti, pohlepe i nemara.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas učvrsti u islamu, da nam omili vjeru, da nas sačuva zablude, nemara i grijeha i da nam podari smislen, častan i Allahu pokoran život.
Molimo Ga da pomogne našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu, podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.
Na kraju, molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podari Milost i Oprost i uvede u vječni Džennet. Amin!
Na Državnom natjecanju iz islamskog vjeronauka za učenike osnovnih škola, održanom 11. svibnja 2026. godine u Islamskom centru u Zagrebu, Medžlis Islamske zajednice Split ponosno je predstavljala skupina od osam učenika i učenica (5 OŠ i 3 SŠ) predvođenih svojim mentorima, muallimom Suadom Hadžić i Vahid ef. Hadžićem.
Na državnom natjecanju iz islamskog vjeronauka za osnovne škole sudjelovali su:
Istoga dana održano je i natjecanje za učenike srednjih škola u organizaciji Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, na kojem su Medžlis Islamske zajednice Split predstavljali:
Nakon višemjesečnih priprema, u koje su učenici uložili mnogo truda uz podršku svojih mentora i obitelji, ostvareni su izvanredni rezultati. Posebnu vrijednost ovom uspjehu daje činjenica da je konkurencija iz drugih medžlisa bila veoma jaka, a naši predstavnici osvojili su čak pet od ukupno petnaest mogućih nagrada.
Ostvareni rezultati su sljedeći:
Izvanredan rezultat ostvaren je i na srednjoškolskom natjecanju:
Dodjela priznanja i novčanih nagrada, u organizaciji Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, održat će se na svečanosti u Islamskom centru Rijeka u nedjelju, 17. svibnja 2026. godine, u okviru Festivala islamskog vjeronauka.
Čestitamo svim našim učenicima, njihovim obiteljima i mentorima na uloženom trudu, znanju i postignutim rezultatima, uz dovu Uzvišenom Allahu da ih i dalje prati uspjeh, napredak i bereket u učenju i životu.
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„Zašto sam musliman/ka“
Split, 8.5.2026.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjega dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, milost svjetovima i najbolji uzor vjernicima.
Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana.
Draga braćo i cijenjene sestre!
Sigurno nas je netko nekada upitao: „Jesi li musliman/ka?” I vjerujem da smo tada, bez mnogo razmišljanja, odgovorili: „Da, jesam.” Ali, jesmo li se ikada iskreno zapitali: Zašto smo muslimani? Ne samo zato što smo rođeni u muslimanskim obiteljima. Ne samo zato što su nam roditelji muslimani. Ne samo zato što pripadamo jednom narodu, tradiciji ili zajednici. Nego - zato što svako od nas svojim razumom, srcem i životom bira islam.
To pitanje nije znak sumnje, nego znak ozbiljnosti. Vjernik se ne boji pitanja ako traži istinu. Naprotiv, iskreno pitanje može učvrstiti vjeru, probuditi srce i pomoći čovjeku da islam ne živi samo kao naviku, nego kao svjesni izbor i životni put.
Islam znači predanost, pokornost i poslušnost Uzvišenom Allahu. Riječ islam povezana je i s riječju selam, što znači mir. Musliman je onaj koji se trudi živjeti u pokornosti Allahu i širiti mir u sebi, svojoj obitelji i među ljudima. Islam nas uči da nismo stvoreni slučajno, da naš život nije bez cilja i da čovjek nije samo tijelo koje jede, radi, troši i nestaje. Čovjek ima dušu, odgovornost i povratak svome Gospodaru. Uzvišeni Allah kaže:
„Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine.” (Ez-Zarijat, 56)
Ovaj ajet daje najdublji odgovor na pitanje zašto živimo. Svrha života nije samo zaraditi, uspjeti, imati, uživati i ostaviti nešto iza sebe. Sve to može imati svoje mjesto, ali ništa od toga ne može biti konačni smisao života. Jer ako je smisao života bogatstvo, što nakon što ga čovjek stekne? Ako je smisao položaj, što kada ga izgubi? Ako je smisao mladost, što kada prođe? Ako je smisao zdravlje, što kada ono nestane? Ako su smisao djeca, što kada nam postanu veliko iskušenje ako smo ih propustili odgojiti i izvesti na Pravi put?
Dijete želi igračku, mlada osoba zabavu i društvo, odrasla posao i sigurnost, a stara zdravlje i mir. To nam pokazuje da se ljudske želje mijenjaju, ali srce i dalje traži nešto dublje. Traži smisao koji ne stari, ne propada i ne završava smrću. Islam nam upravo to daje: jasan odgovor tko smo, zašto smo ovdje i kamo idemo.
Ovaj život je ispit. Dunjaluk nije naše trajno boravište, nego mjesto na kojem pokazujemo tko smo. Ovdje se vidi naša vjera, naš karakter, naša zahvalnost, naše strpljenje, naš odnos prema Allahu i prema ljudima. Smrt nije potpuni kraj, nego prelazak u drugi svijet. Nakon smrti dolazi kabur, zatim proživljenje, Sudnji dan i susret s Allahom. Tada će svaki čovjek vidjeti ono što je za sebe pripremio.
Islam nas uči da nitko neće nositi tuđi teret i da nitko neće biti pitan za ono što nije znao ili nije mogao učiniti. Allah je Najpravedniji Sudac. On zna naše mogućnosti, naše namjere, naše slabosti i naše napore. Zato vjernik ne živi bez pravca. On zna da svaki dan ima vrijednost, da svako djelo ima trag i da nijedna iskrena suza, dova, sadaka, sabur ili dobrota neće biti izgubljeni kod Allaha.
Braćo i sestre, onaj tko ne zna zašto živi, lahko postane rob onoga što ga okružuje: novca, strasti, položaja, tuđeg mišljenja, prolazne zabave i lažnog uspjeha. A sve to čovjeka može zaokupiti, ali ga ne može istinski smiriti. Islam oslobađa čovjeka od robovanja stvorenjima i uči ga da bude rob samo Stvoritelju. A kada je čovjek iskreno Allahov rob, tada postaje dostojanstven, slobodan i smiren.
Zato odgovor na pitanje „Zašto islam?” može biti vrlo jednostavan: zato što nam islam daje smisao života. Islam nam govori da nismo slučajnost. Da nas je Uzvišeni Allah stvorio s ciljem. Da nismo sami. Da nas Allah uvijek vidi, čuje i zna. Da naš trud i poštivanje islamskih propisa imaju vrijednost. Da naša dunjalučka iskušenja imaju smisao. Da smrt nije kraj i da povratak Allahu nije daleka priča, nego sigurna istina.
Na kraju, zapamtimo: Uzvišeni Allah nas ne treba. Naša vjera ne povećava Njegovu vlast, niti naše nevjerovanje umanjuje Njegovu veličinu. Mi trebamo Allaha. Mi trebamo Njegovu uputu, milost, oprost i zaštitu. Ako izaberemo put vjere, to je naša sreća. Ako se udaljimo od Njega, to je naš gubitak.
Zato pozivam sebe i vas da ne budemo muslimani samo po imenu, porijeklu i običaju, nego po uvjerenju, djelu i karakteru. Postavimo sebi iskreno pitanje: zašto sam musliman? I neka nas odgovor vodi prema jačem imanu, iskrenijem ibadetu, boljem ponašanju i čvršćoj vezi s Allahom.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas učvrsti u islamu, da nam omili vjeru, da nas sačuva zablude, nemara i grijeha i da nam podari smislen, častan i Allahu pokoran život. Molimo Ga da pomogne našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu, podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.
Na kraju, molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podari Milost i Oprost i uvede u vječni Džennet! Amin!
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„Vrijednost rada u islamu“
Split, 1.5.2026.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, i svjedočimo da je Muhammed, a.s., Njegov poslanik i milost svim svjetovima. Neka su mir i blagoslov na njega, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana.
Poštovana braćo i cijenjene sestre
Čovjek od prvog dana postojanja na Zemlji živi od rada svojih ruku. Uzvišeni Allah nije stvorio čovjeka da bude besposlen, niti da živi na tuđoj muci i znoju. Još su Adem, a.s., i hazreti Hava, nakon što su protjerani iz Dženneta na Zemlju morali raditi, truditi se i boriti za opskrbu. Zbog toga rad u islamu nije poniženje, nego dostojanstvo; nije teret, nego odgovornost; nije samo potreba tijela, nego i čovječnosti.
Nažalost, živimo u vremenu u kojem je čovjek često izgubio svoju vrijednost ispred profita i interesa. Mnogi danas gledaju isključivo koliko mu neko može donijeti koristi, a ne koliko vrijedi kao osoba. Radnik se često pretvara u broj, alat ili sredstvo zarade, dok se njegov trud, umor i dostojanstvo zanemaruju. Pa tako vidimo da se obilježavaju razni međunarodni praznici i skupovi posvećeni radnicima i njihovim pravima, ali na kraju od njih ostanu samo parole, govori i slično, dok se suštinski problemi radnika ne rješavaju i život većine njih ostaje ispunjen brigom, nesigurnošću pa i nepravdom.
Danas se obilježava se i 1. maj/svibanj, dan koji je nastao kao simbol borbe za radnička prava. Radi toga što je on neradni dan, danas nas je ovako velik broj na džumi namazu. To je bio dan kada su ljudi dizali svoj glas protiv nepravde, protiv izrabljivanja i protiv sistema koji je radnika pretvarao u sredstvo zarade bez dostojanstva. Međutim, danas se taj dan najčešće pretvorio u nešto sasvim drugo – u dan nemara, pretjerivanja i zaborava pa čak i kod muslimana. Umjesto da se prisjete borbe za pravdu, mnogi ga provode u površnosti i zabavi, prejedanju i opijanju zaboravljajući da pored njih postoje ljudi koji i dalje pate pod teretom nepravde. Nekadašnji simbol borbe za dostojanstvo radnika u mnogim slučajevima postao je „praznik trbuha“, dan u kojem se više razmišlja o odmoru i uživanju nego o ljudima koji jedva preživljavaju od svoga rada.
Zato je važno da se kao vjernici podsjetimo kako islam gleda na rad, radnika i pravdu među ljudima. Jer islam nije vjera koja se bavi samo ibadetima u džamiji, nego vjera koja uređuje i međuljudske odnose, trgovinu, odgovornost i prava svakog čovjeka. Uzvišeni Allah jasno ukazuje na vrijednost rada i općenito truda na svakom polju kada kaže: „I reci: ‘Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas On o onome što ste radili obavijestiti.“ (Et-Tevbe, 105)
Ovaj ajet nas, braćo i sestre, podsjeća da rad nije samo sredstvo za život, nego i čin odgovornosti pred Allahom. Svaki naš trud, svaki naš napor, svaki naš zarađeni zalogaj – sve je to poznato Allahu i sve će biti vrednovano.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas je učio da je najbolja zarada ona koju čovjek stekne vlastitim rukama. Pošten rad nije samo dozvoljen – on je pohvalan, častan i blagoslovljen. Čovjek koji se trudi da izdržava svoju porodicu, koji radi kako bi bio dostojanstven, nalazi se na putu dobra i Allahove milosti.
Ali isto tako, islam vrlo jasno i odlučno zabranjuje svaku vrstu nepravde prema radniku. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je podizao svoj glas protiv onih koji su iskorištavali druge: „Dajte radniku njegovu platu prije nego što mu se osuši znoj.“ (Ibn Madže) Ova kratka, ali snažna poruka sadrži suštinu islamskog odnosa prema radu i radniku. Nema odgađanja, nema odugovlačenja, nema opravdanja – radnik ima pravo na svoju naknadu odmah i u cijelosti.
U hadisi-kudsijji, Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenosi riječi Uzvišenog Allaha koji upozorava ljude i kaže: „Ja ću na Sudnjem danu biti protivnik trojici ljudi; čovjeku koji se u Moje ime obaveže pa prevari, čovjeku koji slobodnog čovjeka proda kao roba i prisvoji novac od njegove prodaje, i čovjeku koji unajmi radnika, pa od njega uzme puni rad, a ne isplati mu njegovu naknadu.“ (Buharija)
Zamislimo, braćo i sestre, kakva je to prijetnja?! Kada Allah kaže da će biti protivnik nekome, to znači da je taj čovjek počinio veliku nepravdu. A jedna od tih nepravdi je upravo neisplaćivanje radnika.
Nažalost, kada pogledamo današnje stanje, vidimo da su ove riječi itekako aktuelne. Koliko je samo ljudi koji rade mjesecima, a ne dobivaju platu na vrijeme? Koliko je onih koji rade prekovremeno, a njihov trud ostaje neprimijećen i nepriznat? Koliko je onih koji šute i trpe, jer se boje da će izgubiti i ono malo što imaju? Koliko je roditelja koji pošteno rade, a ipak ne mogu svojoj djeci osigurati ono osnovno? To je stvarnost u kojoj žive mnogi ljudi na Svijetu.
Braćo i sestre, islam ne dozvoljava da čovjek bude ponižen nego traži da se poštuje dostojanstvo svakog čovjeka. Radnik nije roba, nije sredstvo, nije broj. On je insan – Allahovo stvorenje koje ima svoje dostojanstvo, svoja prava i svoju vrijednost kod Allaha.
Ali isto tako, važno je naglasiti da i radnik ima svoje obaveze. Islam traži ravnotežu i pravdu na obje strane. Nije dozvoljeno uzimati platu, a ne raditi savjesno. Nije dozvoljeno varati poslodavca, izbjegavati obaveze ili tražiti više nego što se zaslužuje. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas uči da Allah voli kada čovjek radi svoj posao temeljito i odgovorno. To znači da rad treba biti iskren, predan i savjestan.
Na kraju današnje hutbe, još samo da nas podsjetim da na Sudnjem danu nećemo biti samo pitani koliko smo klanjali i postili, nego i jesmo li nekoga zakinuli, ponizili ili mu uskratili njegovo pravo.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji poštuju rad i radnika, koji ne čine nepravdu i koji se bore za istinu i pravdu.
Molimo Ga da pomogne našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini, Iranu, Libanonu i na svakom drugom mjestu, podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.
Na kraju, molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podari Milost i Oprost i uvede u vječni Džennet! Amin!
U Zagrebu je 27. travnja 2026. godine svečano obilježena 110. obljetnica institucionalnog i službenog priznanja islama u Republici Hrvatskoj. Podsjećamo, Hrvatski sabor je 27. travnja 1916. godine donio Zakon o priznanju islama, kojim je islam priznat kao ravnopravna religija, a muslimanima zajamčena prava slobodnog ispovijedanja vjere i organiziranog djelovanja.
Središnjoj svečanosti nazočili su najviši državni dužnosnici Republike Hrvatske, među kojima predsjednik Republike Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković, kao i brojni predstavnici vjerskog, društvenog i diplomatskog života. Islamsku zajednicu u Hrvatskoj predvodio je muftija akademik dr. Aziz ef. Hasanović.
U svome obraćanju muftija Hasanović istaknuo je kako je priznanje islama 1916. godine predstavljalo važnu prekretnicu za muslimane u Hrvatskoj te naglasio da je Islamska zajednica tijekom proteklih 110 godina izrasla u stabilnu i međunarodno prepoznatu instituciju koja aktivno doprinosi hrvatskom društvu. Posebno je naglasio važnost Ugovora s Vladom Republike Hrvatske iz 2002. godine, koji je omogućio punu integraciju muslimana u hrvatsko društvo i osigurao širok spektar vjerskih prava.
Predsjednik Republike Zoran Milanović naglasio je važnost međusobnog poštovanja i skladnog suživota vjerskih zajednica u Hrvatskoj, zahvalivši muftiji Hasanoviću na razboritosti i odgovornom javnom djelovanju. Predsjednik Vlade Andrej Plenković istaknuo je kako Islamska zajednica u Hrvatskoj predstavlja posebnost europskog pravnog prostora te primjer uspješne integracije i suradnje.
U okviru obilježavanja održani su i brojni prigodni programi, izložbe, paneli i okrugli stolovi posvećeni ulozi islama u izgradnji multikulturnog i tolerantnog društva. Poruke sa svečanosti bile su usmjerene na važnost očuvanja međureligijskog sklada, međusobnog poštovanja i zajedničkog života u Republici Hrvatskoj.
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„Digitalni svijet i opasnost gubljenja vremena i smisla“
Split, 24.4.2026.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, i svjedočimo da je Muhammed, a.s., Njegov poslanik i milost svim svjetovima. Neka su mir i blagoslov na njega, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana.
Poštovana braćo i cijenjene sestre!
Virtualni svijet, prije svega društvene mreže, htjeli to priznati ili ne, uzima nam sve više vremena od naših života, sve jače oblikuje naše misli i odnose, a da toga najčešće nismo niti svjesni. Sve rjeđe se pitamo koliko vremena provodimo u tom svijetu, jer on postaje sve veći dio naše svakodnevice. A kada takva svakodnevica potisne svijest o Uzvišenom Allahu, tada se izgubi i smisao vremena. Zato bi se svaki musliman i muslimanka trebali zapitati: koliko vremena zaista trošimo na ono što nas vodi Allahu i Njegovoj Milosti?
Živimo u vremenu u kojem su riječi postale jeftine, a tišina skupa. U vremenu kada se svaka misao mora objaviti, svaka emocija prikazati, kada svatko želi da se čuje i bude viđen, a malo tko želi biti iskren. Riječi su postale lagane, a tišina zahtjevna. Svijet oko nas postao je jedna velika pozornica na kojoj svatko komentira, tumači, svatko sudi. A istina… istina se sve više povlači, umorna jer je sve više zamjenjuju lažne vijesti, slike i videa.
Naše riječi više ne žive samo u našim domovima niti dopiru samo do onih koji nas poznaju i vole. One putuju bespućima interneta, šire se i odlaze nepoznatima. Svaka rečenica koju napišemo može biti most prema dobru – ali i ponor u grijeh i propast. Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.s., nas je upozorio: „Tko vjeruje u Allaha i Sudnji dan – neka govori dobro ili neka šuti.“ (B i M)
Braćo i sestre, zar nije čudno i zabrinjavajuće da su nam prsti postali brži od razuma? Da objavimo prije nego što promislimo, da komentiramo prije nego što razumijemo, da sudimo prije nego što saslušamo? Ibn Mes‘ud, r.a., je rekao: “Ništa ne zaslužnije da bude dugo zatvoreno više od jezika.” A mi danas otvaramo svoje jezike na društvenim mrežama više nego ikada.
Naravno da u njima može biti koristi – ako se koriste za dobro, za znanje, za savjet, za poziv u hajr. Ali postaju tamnica kada nas odvode u rasprave, hrane iluzijom važnosti i pune srce pohvalama i brojkama. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas je učio: „Od ljepote čovjekove vjere jeste i da ostavi ono što ga se ne tiče.“ (Tirmizi)
Zato, ako nas neka objava ne vodi Uzvišenom Allahu, ako nas neki komentar ne popravlja, ako neka rasprava ne donosi mir – onda nije vrijedna ni riječi, ni pogleda, ni minute života.
Možda neko kaže: “Moja je namjera bila dobra.” Ali dobra namjera ne opravdava lošu posljedicu. Ibn Kajjim je rekao: “Koliko je puta neko htio dobro, a otvorio vrata zlu koja nije mogao zatvoriti.” Zato, ako će naša riječ povrijediti – (pre)šutimo. Ako će naša šutnja sačuvati mir – (pre)šutimo. Jer nekada je šutnja ibadet, a riječ iskušenje.
Braćo i sestre, nikada svijet nije bio glasniji – a čovjek prazniji. Nikada više slika/fotografija, a manje pogleda u sebe. Nikada više prijatelja, a manje istinske bliskosti. Nikada više objava, a manje dove. U toj buci nestaje ono što nas čini vjernicima – smirenost, sabur, razmišljanje i dova u tišini noći.
Islam ne osuđuje tehnologiju, nego način na koji se koristi. Ako koristiš mreže da preneseš dobro i podijeliš istinu – bit ćeš nagrađen. Ali ako ih koristiš za raspravu, dokazivanje ili vrijeđanje – znaj da si time na gubitku jer doći će dan kada neće biti ni profila, ni objava, ni lajkova, ni pratilaca. Bit će samo Knjiga naših djela i Uzvišeni Allah koji kaže u Kur'ani Kerimu, opisujući taj dan: „Na Dan kada će njihovi jezici, ruke i noge svjedočiti protiv njih o onome što su činili.“ (En-Nur, 24)
Braćo i sestre, ne dozvolimo da ekran postane naša kibla, da lajk bude naša nagrada, a broj pratilaca naša vrijednost. Naša vrijednost je u iskrenosti, ibadetu, u dovi u tihoj noći kada nas vidi samo Uzvišeni Allah. Na Sudnjem danu Uzvišeni Allah nas neće pitati: “Koliko si imao pratilaca i slično?”, nego: “Koliko si imao iskrenosti?”
Zato, braćo i sestre, u vremenu buke – birajmo tišinu. U vremenu površnosti – birajmo suštinu. U vremenu rasprava – birajmo dovu. Jer tišina vjernika nije praznina, to je razgovor srca s Gospodarom.
A dok govorimo o riječima i ponašanju, sjetimo se da nas i naša djeca gledaju. Vide kako se ponašamo, kako govorimo, kako reagiramo. Možda ne kažu ništa – ali upijaju sve. Zato se zapitajmo: kakav im primjer dajemo i kakav islam im pokazujemo – onaj koji gradi ili onaj koji ruši?
Uzvišeni Allahu, Gospodaru tišine i govora, nauči nas da šutimo kada riječ vodi zlu, a da govorimo kada riječ vodi Tebi. Očisti naša srca od potrebe za dokazivanjem i od želje za pohvalom ljudi.
Milostivi Allahu, učini naše jezike blagim prema ljudima, a snažnim u Tvojoj istini. Sačuvaj nas od praznih riječi, od gnjeva i oholosti.
Svemogući Allahu, podari nam smirenost u srcu, iskrenost u djelima i uputu na Pravome putu. Učini nas od onih koji Te spominju u tišini i kojima je Tvoje zadovoljstvo najveći cilj.
Molimo Te da pomogneš našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini, Iranu, Libanonu i na svakom drugom mjestu, podariš im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.
Na kraju, molimo Te da uputiš našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Tobom ne zastide, da nam svima na Sudnjem danu podariš Svoju Milost i Oprost i uvedeš u vječni Džennet! Amin!
U Medžlisu Islamske zajednice Split, u nedjelju 19.4.2026. godine, nakon podne-namaza, u mesdžidu je upriličen svečani čin nadijevanja imena novorođenom djetetu.
U prisustvu roditelja Zurapa i Afrime, članova obitelji, rodbine i prijatelja, djevojčici je nadjenuto ime Isra Hakiku. Ovom lijepom i radosnom događaju prisustvovao je i dio polaznika mektepske pouke zajedno sa svojim roditeljima, čime je svečanost dobila dodatnu toplinu i zajednički duh.
Obred je predvodio glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Split, Vahid ef. Hadžić, koji je tom prilikom, slijedeći sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s., proučio ezan na desno i ikamet na lijevo uho novorođenčeta, izgovorio ime djeteta, proučio odlomke iz Kur’ana (ašere) te proučio dovu za Allahov bereket, zaštitu i sretan život djeteta. Ovakav način nadijevanja imena duboko je ukorijenjen u islamskoj tradiciji zasnovanoj na sunnetu Muhammeda, s.a.v.s., i predstavlja svečani čin kojim se novorođenče uvodi u zajednicu vjernika.
Na kraju svečanosti, roditeljima je uručena šehadetnama kao potvrda o obavljenom vjerskom obredu nadijevanja imena.
Ovaj svečani i emotivni trenutak završen je tekbirima, zajedničkim fotografiranjem te iskrenim čestitkama upućenim roditeljima od strane svih prisutnih, uz dove da djevojčica Isra Hakiku odrasta u zdravlju, vjeri i svakom dobru.
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„Što je pravi uspjeh?“
Split, 17.4.2026.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru Sudnjeg dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, najodabraniji među ljudima i milost svjetovima. Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve koji ga slijede u dobru.
Braćo i sestre, na početku današnje hutbe zapitajmo se što je to uspjeh? Kako ga mjerimo i čime ga određujemo? Većina ljudi danas uspjeh poima kroz materijalnu prizmu – kroz imetak, kuće, automobile, položaj u društvu, dobar posao i ugodan život. U tom poimanju uspjeh znači imati više, posjedovati više i uživati više.
Takav pogled je postao gotovo opće prihvaćen. Čovjek se vrednuje po onome što ima, a ne po onome što jeste. Međutim, braćo i sestre, ovakav način razmišljanja vodi čovjeka u pogrešnom pravcu. Kada se srce veže za dunjaluk, čovjek se lako prepusti svojim strastima i prohtjevima. Tada se, svjesno ili nesvjesno, ovom svijetu daje prednost nad Ahiretom, a zaboravlja se ono najvažnije – odgovornost pred Uzvišenim Allahom.
Mnogi misle da će gomilanjem imetka postići sigurnost i sreću. Ali stvarnost često pokazuje suprotno. Danas i suvremena istraživanja potvrđuju ono na što nas je vjera davno upozorila – ljudi koji su naizgled uspješni i materijalno situirani, često su iznutra prazni, nemirni i nezadovoljni. Kada se čovjek potpuno okrene materijalnom, a zanemari svoju dušu, nastaje praznina koju ništa dunjalučko ne može ispuniti.
Kao vjernici, trebamo biti svjesni ovog procesa u kojem se odnosi među ljudima sve više temelji na materijalnom, a duhovna dimenzija zanemaruje. Ljudi su danas, i pored svega što imaju, često otuđeni jedni od drugih. Imaju sredstva komunikacije, ali nemaju bliskost. Imaju komfor, ali nemaju smiraj.
Zato nam Allahov Poslanik, s.a.v.s., ukazuje na ispravno poimanje uspjeha i kaže: “Uspio je onaj tko primi islam, kome bude dato ono što mu je dovoljno i koga Allah učini zadovoljnim onim što mu je dao.” (Muslim)
I još kaže: “Pravo bogatstvo nije u mnoštvu imetka, nego je pravo bogatstvo - bogatstvo duše.” (Buharija i Muslim)
Onaj tko svoj život uskladi s ovim – taj je pronašao smisao i postigao istinski uspjeh. Sve drugo je prolazno i nesigurno.
Braćo i sestre, Uzvišeni Allah nam je na ovom svijetu dao slobodu izbora: da živimo u skladu s ovom svrhom ili da lutamo putem koji nas vodi u vječnu propast. On kaže: “Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta.” (El-Mulk, 2)
Nije rečeno: tko će imati više, nego tko će bolje postupati. Mjerilo uspjeha kod Allaha je djelo i namjera.
Braćo i sestre, put uspjeha nije bez iskušenja. Svako od nas prolazi kroz različite testove – u porodici, sa djecom, u zdravlju, imetku, odnosima. Nekada smo iskušani blagodatima, a nekada teškoćama. Naš uspjeh se ne mjeri time što nam se događa, nego kako se prema tome odnosimo. Uzvišeni Allah u suri El-Mu’minun, 1-5, 8-11, daje jasan opis onih koji su za Njega uspješni: “Uspjeli su vjernici.”
Tko su ti uspješni? Oni koji svoju vjeru žive.
“Oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju.” Jer namaz je temelj našeg života. Bez namaza nema stabilnosti, nema smjera, nema pravog uspjeha. To je naš susret s Allahom, naša snaga i naš oslonac.
“I koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju.” U vremenu u kojem smo zatrpani informacijama, raspravama i tuđim životima, ovo je posebno važno. Uspješan je onaj koji zna što je uistinu vrijedno njegove pažnje i vremena.
“I koji zekat udjeljuju.” Udjeljivanje čisti imetak i srce. Uči nas da ne budemo robovi onoga što posjedujemo.
“I koji stidna mjesta svoja čuvaju.” Moral i čednost su temelj zdravog društva. Bez njih nema stabilnosti ni u porodici ni u zajednici.
“I koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brinu.” Emanet je sve – vjera, porodica, posao, riječ. U našem kontekstu, to znači i čuvanje našeg identiteta, vrijednosti i odgoja naše djece.
“I koji molitve (namaz) svoje čuvaju.” Namaz je početak i kraj uspjeha. On nas vraća na pravi put svaki dan. Za takve Allah kaže: “Oni su nasljednici koji će Džennet naslijediti i u njemu vječno boraviti.”
Braćo i sestre, ovo je pravi i istinski uspjeh. Sve drugo je prolazno. Nemojmo zamijeniti vječno za prolazno, veliko za malo, istinu za privid. Ne prodajimo vječni Ahiret za kratkotrajni i prolazni dunjaluk.
Molimo Uzvišenog Allaha da nam podari ispravno razumijevanje uspjeha, da očisti naša srca od pretjerane vezanosti za dunjaluk, da nas učini od onih koji žive svoju vjeru iskreno i dosljedno, i da nas Svojom milošću uvede u Džennet. Molimo Ga da pomogne našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini, Iranu, Libanonu i na svakom drugom mjestu, podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.
Na kraju, molimo Milostivog Allaha da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam svima na Sudnjem danu podari Svoju Milost i Oprost i uvede u vječni Džennet! Amin!
