Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split

Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića

„Mijena li nas sedžda?“

Split, 6.11.2026.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjega dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, milost svjetovima i najbolji uzor vjernicima.

Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana.

Poštovana braćo i sestre,

Čovjek tijekom života nastoji postići što više, uzdići se svojim znanjem, ugledom, imetkom ili položajem u društvu. Nerijetko svoju vrijednost mjeri upravo onim što je stekao i koliko se izdigao iznad drugih. Međutim, islam nas poučava jednoj naizgled neobičnoj, ali dubokoj istini: čovjek se najviše uzdiže upravo onda kada se iskreno ponizi pred svojim Stvoriteljem. A najljepši izraz te poniznosti nalazimo u sedždi.

To je trenutak u kojem vjernik spušta svoje čelo na zemlju, iskazujući potpunu poniznost i pokornost svome Stvoritelju. Iako je to fizički najniži položaj čovjekova tijela, on istodobno predstavlja njegovu najveću duhovnu uzvišenost. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

„Čovjek je najbliži svome Gospodaru kada je na sedždi, zato na sedždi mnogo učite dove.” (Muslim)

Razmislimo o dubini ovih riječi. Čovjek koji se uspravno kreće zemljom, koji svojim razumom istražuje svijet, razvija znanost i upravlja velikim mogućnostima, najbliži je svome Gospodaru upravo onda kada svoje čelo spusti na zemlju. U tome je jedna od najljepših poruka islama: čovjekova istinska veličina ne proizlazi iz njegove moći nad drugima, nego iz svijesti o vlastitoj ovisnosti o Allahu.

Kur'an nas poučava da sve što postoji na nebesima i na Zemlji na svoj način iskazuje pokornost Stvoritelju. Sunce, Mjesec, zvijezde i cjelokupni Univerzum podložni su zakonima koje je Allah uspostavio. Međutim, čovjek je obdaren posebnim blagodatima – razumom i slobodnom voljom. On može izabrati hoće li se pokoravati svome Gospodaru ili će Mu okrenuti leđa. Upravo zato čovjekova sedžda ima posebnu vrijednost. Ona nije samo pokret tijela, nego svjestan izraz vjere, ljubavi, zahvalnosti i predanosti Allahu.

Možemo spustiti čelo na zemlju, a da naše srce ostane ispunjeno ohološću. Možemo obaviti namaz, a da se nakon njega nastavimo loše ponašati prema drugima. Takva sedžda, premda je ispunjena njezina vanjska forma, nije ostvarila svoj puni odgojni i duhovni smisao jer istinska sedžda mora mijenjati čovjeka, njegov karakter, postupke i odnos prema drugima.

Braćo i sestre, Uzvišeni Allah čovjeku je povjerio odgovornu i posebnu ulogu na Zemlji. U Kur'anu se navode Njegove riječi upućene melekima:

„Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” (El-Bekara, 30)

Čovjeku je, dakle, povjerena zadaća da na Zemlji živi odgovorno, razvija njezine blagodati, čuva red i uspostavlja pravdu. Sedžda ga neprestano podsjeća da njegova vlast, znanje, bogatstvo i sposobnosti nisu neograničeni niti su isključivo njegova zasluga. Sve su to blagodati i odgovornosti za koje će jednoga dana polagati račun.

Upravo zato postoji duboka povezanost između sedžde i čovjekova odnosa prema svijetu. Onaj tko iskreno spušta čelo pred Allahom ne bi smio oholo uzdizati glavu pred ljudima. Onaj tko priznaje Allahovu veličinu ne bi smio ponižavati druge, uskraćivati njihova prava ili svoju moć koristiti za nepravdu. Sedžda nas uči da nitko nije toliko velik da ne bi trebao biti ponizan i nitko toliko moćan da ne bi morao biti pravedan.

Kur'an nam u tom smislu donosi upečatljiv primjer. Jusuf, a.s., dobio je vlast i ugled, ali ga položaj nije udaljio od Allaha. Ostao je svjestan odgovornosti koju nosi njegova moć. Nasuprot njemu stoji faraon iz vremena Musaa, a.s., kao simbol svih oholih i nepravednih vladara, kako u prošlosti tako i danas, koji vlast ne doživljavaju kao odgovornost, nego kao sredstvo vlastite uzvišenosti, samovolje i nasilja. O njemu Allah Uzvišeni kaže:

„Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdijelio; jedne je tlačio…” (El-Kasas, 4)

Ovaj primjer pokazuju da čovjekova vrijednost nije u položaju koji zauzima, nego u načinu na koji koristi ono što mu je povjereno.

Braćo i sestre! I današnji čovjek, unatoč golemom znanstvenom i tehnološkom napretku, često zaboravlja svoju odgovornost. Svijet obilježavaju ratovi, nepravde, sebičnost i oholost. Napredovali smo u mnogočemu, ali to ne znači da smo jednako napredovali u čovječnosti. Zato nam je potrebna sedžda koja neće završiti samim podizanjem čela sa zemlje, nego će se nastaviti u našem poštenju, milosrđu, pravednosti i odgovornosti.

Neka svaka naša sedžda bude podsjetnik da smo pred Allahom svi jednaki, da smo Njegovi robovi i da je naša najveća čast upravo u pokornosti Njemu.

Gospodaru naš, učini nas onima koji Ti iskreno sedždu čine, čija su srca ponizna, a djela pravedna. Sačuvaj nas oholosti, nepravde i zaborava na Tebe.

Molimo Te da pomogneš našoj braći i sestrama izloženima teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu. Podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.

Na kraju, molimo Te da uputiš našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Tobom ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podariš Milost i Oprost i uvedeš u vječni Džennet!  Amin!