
Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„Prava vrijednost čovjeka je kod Allaha“
Split, 23.1.2026.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru Sudnjeg dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, najodabraniji među ljudima i milost svjetovima. Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve koji ga slijede u dobru.
Poštovana braćo i sestre!
Uzvišeni Allah kaže: „Allah dobro zna što je u (vašim) prsima.“ (Ali Imran, 154)
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Allah ne gleda u vaše izglede niti u vaše imetke, nego gleda u vaša srca i djela.“ (Muslim)
Braćo i sestre, jedna od velikih istina naše vjere jeste da mi, kao ljudi, ne znamo i ne možemo znati pravu vrijednost osobe kod Allaha, dž.š. Mi često donosimo svoj sud o nekome prema onome što je vidljivo očima: izgledu, porijeklu, imetku, ugledu i položaju u društvu.
Međutim, Uzvišeni Allah ne gleda to već gleda u srca i u djela. Koliko je samo ljudi koji su na ovome svijetu bili neprimjetni, podcijenjeni i zaboravljeni, a kod Allaha su zauzeli visoke stepene. Radi toga, u današnjoj hutbi navest ćemo primjer jednog ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji se zvao Džulejbib, r.a., i čija nam životna priča nosi snažne i trajne pouke.
Džulejbib, r.a., bio je ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s., međutim, ne toliko istaknut da bi se uvrstio među poznate i slavne heroje povijesti islama.
Džulejbib, r.a., bio je jetim iz Medine. Ime je dobio prije prihvaćanja islama, a njegovo značenje na arapskom jeziku ukazuje na njegov nizak rast. Bio je vrlo nizak, a u nekim predajama se spominje da je opisan kao „damim“, što znači neprivlačnog izgleda. Uz njegov vanjski izgled, još jedna činjenica bila je važna u ružnom odnosu društva prema njemu – njegovo porijeklo. Društvo ga je odbacivalo, jer su ljudi više obraćali pažnju na njegov vanjski izgled i slab društveni položaj nego na njegovu čestitost.
Inače, porijeklo je u tadašnjem arapskom društvu imalo (a i ima i danas) veliku težinu, jer je određivalo položaj čovjeka. Džulejbibovo nepoznato porijeklo i njegov izgled doveli su do toga da ga ljudi izbjegavaju i s prezirom odbacuju. Bio je podcijenjen i odbacivan u društvu.
Suočavajući se s takvim odnosom, Džulejbib, r.a., bio je usamljena duša željna ljubavi, društva i samilosti. Još od rođenja nosio je teret predrasuda, a prijateljstvo, toplina i suosjećanje bili su mu gotovo nepoznati. Često se moglo postaviti pitanje hoće li ovaj čovjek ikada u životu osjetiti istinsko poštovanje. Odgovor na to pitanje došao je s prihvaćanjem poruke islama.
Džulejbib, r.a., postao je pokorni rob Uzvišenog Allaha i dragi ashab poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Zbog svoje iskrenosti, časti i snažne vjere, stekao je Poslanikovu, s.a.v.s., ljubav i poštovanje. Postao je jedan od onih čija vrijednost nije mjerena izgledom, nego vjerom i djelima.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., posebno je prema njemu pokazivao brigu. Bio je osjetljiv na njegove potrebe, što se jasno vidi u predaji koju bilježi imam Ahmed, r.h. a koja se prenosi se od Enesa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zaprosio ensarijku od njenog oca za Džulejbiba, r.a. Otac reče: “Sačekaj dok se posavjetujem s njenom majkom.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: “Dobro, neka tako bude.” Čovjek ode i o tome obavijesti ženu. Žena to kategorično odbi, ali joj kćer reče: ”Zar ćete odbiti zahtjev Allahovog Poslanika, s.a.v.s.? Ako je on njim zadovoljan, oženite ga sa mnom!” To je smirilo roditelje koji rekoše: ”U pravu si!” Tada njen otac ode do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i reče mu: ”Slažemo se”. Poslanik, s.a.v.s., mu reče: “I ja sam njim zadovoljan.” Enes, r.a., kaže: ”Tako se ona udala za Džulejbiba koji ode s Poslanikom, s.a.v.s., tragom jednog od njegovih pohoda u kojem poginu, a oko njega su bili mnogobošci koje je ubio.” “Ona je kasnije”, kaže Enes, r.a., ”bila jedna od najbogatijih osoba u Medini.”
Postupak kćerke je primjer žene muslimanke na koju hirovitosti društva nisu mogle uticati. Reakcija njenih roditelja, njihovo prihvaćanje njene odluke, pokazuje da islam ne prisiljava ženu, niti odbacuje njeno pravo pri biranju muža za sebe. Ovo je u suprotnosti sa današnjom situacijom gdje se roditelji više brinu za položaj i novac.
Džulejbib, r.a., živio je u sreći sa svojom suprugom sve do svoga šehadeta – preseljenja na Ahiret.
O tome se govori u drugoj predaji, koju bilježi Muslim, u kojoj se navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio u jednoj od svojih bitaka, pa je nakon završetka bitke, upitao: ”Jeste li izgubili nekoga?”
Ashabi rekoše: ”Izgubili smo toga i toga.”
Allahov Poslanik, s.a.v.s., im reče: “Ali ja sam izgubio Džulejbiba.”
Nađoše ga pored sedmorice neprijatelja koje je ubio prije nego je bio ubijen. Kada su o tome obavijestili Poslanika, s.a.v.s., on reče: “Ubio je sedmoricu, pa je bio ubijen, on je moj i ja sam njegov.”
Potom mu ispružiše ruke i staviše na Poslanikove, s.a.v.s., ruke. On ga je držao sve dok mu ashabi mezar ne iskopaše. Nije imao drugog ležaja osim Poslanikovih, s.a.v.s., ruku, s kojih je spušten u kabur.
Braćo i sestre, čovjek koji je bio prezren i podcijenjen, iskrenošću, vjerom i odanošću islamu zadobio je čast i blizinu Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Njegov život pokazuje da Allah uzdiže koga hoće i da prava vrijednost nije u izgledu, nego u srcu i djelima.
Uzvišeni Allahu, podari nam srca koja će vidjeti istinu, a ne samo vanjštinu. Učini nas od onih koji ne sude ljudima po izgledu, nego po dobroti i bogobojaznosti. Očisti naša srca od oholosti i predrasuda, učvrsti nas u vjeri i učini nas dostojnima Tvoga zadovoljstva.
Posebno Te molimo da pomogneš našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu, podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima.
Na kraju, molimo Te da uputiš našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Tobom ne zastide, da nam svima na Sudnjem danu podariš Svoju Milost i Oprost i uvedeš u vječni Džennet! Amin!


