Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split
Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića
„Tevba – prvi korak do ramazanskog uspjeha“
Split, 13.2.2026.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru Sudnjeg dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, najodabraniji među ljudima i milost svjetovima. Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve koji ga slijede u dobru.
Poštovana braćo i cijenjene sestre!
Prošle hutbe govorili smo o imanu, o njegovoj slabosti i jačini, o tome kako se iman troši nemarom, a obnavlja pokornošću, zikrom i povratkom Allahu. Podsjetili smo se da je ramazan dar Stvoritelja onima koji žele probuditi svoja srca i započeti iznova. A danas govorimo o najvažnijem koraku te obnove – o iskrenoj tevbi, pokajanju Uzvišenom Allahu.
Iz dana u dan sve nam je bliže mubarek ramazan, mjesec Allahove milosti, mjesec u kojem se nagrada umnogostručuje, grijesi brišu, a srca čiste. Ali ramazan ne mijenja onoga tko ne želi promjenu. Zato je potrebno da prije njegovog dolaska očistimo svoja srca, da se pokajemo i tevbom vratimo svome Gospodaru.
Braćo i sestre, prije tevbe moramo spoznati jednu veliku istinu: svi smo mi grješni. Nema među nama nikoga bez grijeha i posrtaja. Čovjek je slab, zaboravan i sklon grijehu. I upravo ta spoznaja je početak ozdravljenja. Jer bolesnik se ne liječi dok ne prizna da je bolestan.
Najopasniji je onaj koji ne vidi svoje grijehe, koji ih umanjuje i opravdava, koji misli da su beznačajni i da će mu biti oprošteni bez pokajanja dok se vjernik sasvim drugačije odnosni spram svojih grijeha.
Abdullah ibn Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Vjernik vidi svoje grijehe kao da sjedi pod planinom, strahujući da će pasti na njega, a grješnik svoje grijehe vidi poput muhe koja mu prođe preko nosa pa je samo ovako (mahnuo je rukom) otjera.“ (Buharija)
Zato nas Uzvišeni Allah poziva i kaže:
„I požurite ka oprostu Gospodara svoga i Džennetu koji je prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje.“ (Ali Imran, 133)
Ovo je, braćo i sestre, poziv milosti, a ne prijetnje. To je poziv Gospodara svome dragom stvorenju da se vrati u okrilje Njegove Milosti,
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu.“ (Buharija i Muslim)
Pa kada je tako, zašto da vjernik i vjernica očajavaju zbog grijeha i da odgađaju povratak svome Gospodaru?!
Braćo i sestre, svatko od nas na ovom svijetu ima mnogo ljudi oko sebe – porodicu, prijatelje, susjede, ima svoj i imetak i posao – ali na kraju puta ostajemo sami pred Allahom. Njemu se vraćamo i pred Njim ćemo polagati račun. Zato ne čekajmo posljednje trenutke, jer kada dođe Melek smrti, tada više nema ni odgode ni popravka.
Koliko je onih koji planiraju da će se pokajati sutra, sljedeće godine ili u starosti, a smrt ih pretekne?
Koliko je onih koje su imetak, posao, djeca i dunjaluk toliko zaokupili da su zaboravili na Allaha i na svoje srce? Uzvišeni Allah nas upozorava:
„O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, bit će izgubljeni.“ (El-Munafikun, 9)
Braćo i sestre, tevba nije samo riječ na jeziku. Ona je kajanje u srcu, prestanak grijeha i čvrsta odluka da se Allahu vratimo. Tevba znači da popravimo odnose, da vratimo tuđe pravo, da zatražimo halal od ljudi, da očistimo svoje srce od mržnje, zavisti i oholosti. To je istinska obnova imana o kojoj smo govorili – ne samo osjećaj, nego promjena života.
Braćo i sestre, bez obzira na okolnosti u kojima živimo, bez obzira na brige, bolesti ili poteškoće, ramazan dolazi sa svojim blagodatima. Zato želim još nešto istaći vezano za ramazan i naš odnos prema njemu.
Ramazan je poput njive koju nam Allah svake godine daruje. Plodne, podatne i spremne da prime sjeme. Ali ljudi se prema toj njivi ne odnosne isto. Neki joj prilaze ozbiljno i odgovorno. Preoru je, očiste od korova, posiju najbolje sjeme, zalijevaju je trudom - dovom, namazom, postom, sadakom i raznim drugim dobrim djelima. Oni znaju da bez truda nema uroda. Znaju da se žetva priprema mjesecima prije. I zato siju mnogo, strpljivo i iskreno, pa s pravom očekuju bogatu žetvu Allahove milosti.
A neki drugi se odnosne nemarno. Bace tek šaku sjemena – poneki namaz, koji „odrađeni“ dan posta, sadaku onako usput da se broji – a onda očekuju bogat urod na Ahiretu.
Braćo i sestre, nije realno očekivati bogatu žetvu s neobrađene njive. Koliko posijemo – toliko ćemo i požnjeti. Koliko uložimo – toliko ćemo i dobiti.
Ramazan vrati čovjeku ono što je sam posijao i to mnogostruko uvećano. Zato, braćo i sestre, posijmo što više namaza, Kur’ana, istigfara, sadake, dobrote i suza pokajanja i za predstojeći ramazan se pripremimo pojedinačno, obiteljski i džematski.
Uzvišeni Allahu, daj nam da u zdravlju i rahatluku dočekamo Tvoj najdraži mjesec, očisti naša srca, primi naše tevbu i učini da ramazan bude početak našeg istinskog povratka Tebi.
Posebno Te molimo da pomogneš našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu, podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima.
Na kraju, molimo Te da uputiš našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Tobom ne zastide, da nam svima na Sudnjem danu podariš Svoju Milost i Oprost i uvedeš u vječni Džennet! Amin!
