Vjeronauk
ZAŠTO JE VAŽNO DA DJECA POHAĐAJU ISLAMSKI VJERONAUK?
Zaista nema nikakve sumnje da je islamski vjeronauk, kako mektebski tako i školski, od izuzetnog značaja za sve nas.
Prije nego što ovu tvrdnju potkrijepim činjenicama, prisjetimo se jednog kur'anskog ajeta koji glasi: "Allahova je vlast na nebesima i na zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; On uistinu, sva zna i sve može." (Eš-Šura, 49-50)
U ovom ajetu Stvoritelj nas obavještava o darovima koje On ljudima daje, gdje jasno naglašava da neke daruje djecom, a opet drugima uskraćuje taj dar. Međutim, mnogi ljudi misle da Allah, dž.š., iskušava samo one koji su ostali bez potomstva, a zaboravljaju da je i dijete, ustvari, jedno veliko iskušenje za roditelja. O tome Uzvišeni Allah na drugom mjestu u Kur'ani-Kerimu kaže: "Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika" (Et-Tegabun,16.)
Dakle, na roditeljima je jedno veliko breme odgovornosti, kako i na koji način odgojiti svoje dijete i izvesti ih na selamet, na Pravi put.
Na ovo veliko breme odgovornosti upozorava i sam Muhammed s.a.v.s., pa kaže: "...Čovjek je pastir u svojoj porodici i biće odgovoran za svoje stado. Žena je pastir u kući svoga muža pa će i ona biti odgovorna za svoje stado..." (Buhari, Muslim)
Iz svega navedenog jasno vidimo koliko je roditelj zadužen i odgovoran za svoje dijete, prije svega da ga odgoji u duhu islama, ali i da ga obrazuje, jer Kur'an kaže: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju." (Ez-Zumer,9.)
Nažalost, danas mnogi roditelji nisu ozbiljno shvatili ove kur'ansko-hadiske poruke, te nisu položili ovaj jako bitan ispit u svom životu, jer su svoju obavezu i dužnost prepustili drugima da ih obave umjesto njih.
Mi živimo u vremenu kada roditelji nemaju vremena za svoje dijete, stoga je dijete prepušteno da ga odgaja tko stigne. Moramo priznati da je ulica mjesto gdje djeca provode dosta vremena i da na njihov odgoj mnogo utiče društvo, mediji i internet.
Ono što je najteže razumjeti jeste nezainteresiranost, nezrelost i neozbiljnost roditelja koji svoje greške i propuste shvate tek onda kada na svojoj koži osjete neodgoj svoje djece. Mnogi i tada ne mogu shvatiti svoje greške nego se pitaju "Zašto moje dijete pije?", "Zašto se drogira?", "Zašto ne ide u školu?", "Gdje po noći izbiva iz kuće?", itd.
I ono što je najgore, ima i onih koji ne žele da priznaju svoju veliku grešku koju su napravili i za koju će biti odgovorni Allahu dž.š., ali i zbog koje će biti optuženi od svoje djece na Sudnjem danu. Da se to ne bi dogodilo i nama, moramo na vrijeme reagirati i poduzeti odgovarajuće korake na tom putu.
Poslanik s.av.s., kaže: "Ne može otac ostaviti, niti pokloniti svome djetetu ništa bolje od lijepog islamskog odgoja." (Tirmizi)
Dakle, islamski odgoj i obrazovanje je nešto najveće što možemo dati svojoj djeci, mada mnogi u zabludi misle da je to ustvari kuća, auto, imetak, itd.
Islamski vjeronauk, prije svega mektebski a sve više i školski, već godinama zauzimaju posebno mjesto u odgoju i obrazovanju mladih naraštaja muslimana. Dakle, islamski vjeronauk je tu da roditelju olakša, pomogne i da veliki doprinos u realizaciji kvalitetnog odgoja i obrazovanja mladih.
Ali ovu priliku mnogi roditelji ne koriste i dan-danas mnoga djeca su daleko od islamskog vjeronauka.
Moram naglasiti da tek jedan dio muslimanske djece ima vezu sa mektebskim vjeronaukom a ako tome pribrojimo i školski vjeronauk ta broj je prilično bolji s tim da i dalje zaista značajan broj djece iz ovih i onih razloga nije obuhvaćen vjeronaukom. Naravno, posebno je pitanje koju djecu u stvari trebamo smatrati muslimanskom a kod kojih još samo imena roditelja ukazuju da su porijeklom muslimana a od islama i islamskog ponašanja takoreći nema ništa.
Razlozi ovakvog stanja su raznoliki. Od asimilacije do traženja „dlake u jajetu". Uglavnom, oni koji ne žele slati dijete na vjeronauk naći će 101 razlog da tako postupe i zaista sam se u dosadašnjem službovanju naslušao svakakvih izgovora pa i onih koji graniče sa zdravim razumom.
Naravno da problemi nisu jedino i isključivo samo kod roditelja, već za ovakvo stanje treba tražiti razloge i u samom vremenu, našem poimanju i investiranju u vjeronauk i vjeronaučne procese, nekada je i do vjeroučitelja i njihove odgovornosti prema povjerenom zadatku.
Zato vas pozivam da se svi uključimo u borbu za vjeronauk i da doprinesemo njenom unapređenju, ali i omasovljenju. Treba znati, da svaki onaj koji doprinese da neko dijete pohađa vjeronauk i nauči i očuva se na putu naše lijepe vjere ima zaista ogromne nagrade kod Uzvišenog Allah, jer da imamo učešća da jedno dijete nauči Bismillu, El-Fatihu, Šarte, klanjati... i zavoli svoju vjeru je zaista neprocjenjivo vrijedno i na Dunjaluku a kamoli na Ahiretu.
Svi oni koju su ove godine dali zekat i sadekatul fitr, trebaju biti svjesni da sav taj novac ide i mora ići isključivo za potrebe vjeronauka i islamskog obrazovanja i da su svojim novcem pomogli islam i očuvanje islama. Na to zaista mogu biti ponosni i radovati se nagradama koje ih čekaju na Ahiretu.
Na kraju želim navesti hadis gdje naš Poslanik, s.a.v.s. kaže: "Kad čovjek umre, prestaju sva njegova djela, osim u tri slučaja: ako ostavi trajnu sadaku (vakuf), ako ostavi znanje kojim se drugi koristi i ako ostavi dobro odgojeno dijete koje će za njega dovu činiti". (Muslim)
Vahid ef. Hadžić
RASPORED MEKTEPSKOG VJERONAUKA (ZA VRIJEME ZIMSKOG RAČUNANJA VREMENA)