Područje današnjeg grada Splita i okolice od davnina je imalo dodire s muslimanima, a tako i s islamom. U vrijeme dok su vladali ovim krajevima, Turci su došli nadomak Splita, da bi se u mjestu Klis zadržali 111 godina. Za to vrijeme su se ostvarivali trgovinski i svaki drugi dodiri s lokalnim hrvatskim stanovništvom. U tom smislu, muftija Ševko ef. Omerbašić, u svojoj knjizi Islam i muslimani u Hrvatskoj, navodi da je Split dugo vremena „bio luka iz koje su mnogi muslimani splitskog zaleđa odlazili na hodočašće u Mekku".

U 19. i 20. stoljeću sve veći broj muslimana, ponajprije Bošnjaka, zatim Albanaca i drugih, dolaze u ove krajeve, prvenstveno radi zaposlenja. Na muslimanskoj parceli splitskoga gradskoga groblja Lovrinac, najstariji nadgrobni spomenik (nišan) datira iz 1934. godine.

Kao zajednica, muslimani organizirano postoje u Splitu od 20.11.1983. godine, kad je Odlukom tadašnjeg Starješinstva IZ BiH, Hrvatske i Slovenije, a nakon obavljenih priprema, utemeljena Islamska zajednica u Splitu. Odmah po utemeljenju Zajednice, Starješinstvo je za molitvene i organizacijske potrebe kupilo kuću u najstarijem dijelu Splita u Dominisovoj ulici br. 1., (pogledati mapu), poznatijem kao Dioklecijanova palača.

S povećanjem broja muslimana, vremenom su prostorije postale pretijesne da prime sve vjernike, te su od grada iznajmljene veće prostorije za mesdžid.