Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split

Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića

„Ustrajnost nakon Ramazana – pravi ispit za vjernike“

Split, 27.3.2026.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru Sudnjeg dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, najodabraniji među ljudima i milost svjetovima. Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve koji ga slijede u dobru.Draga braćo i poštovane sestre, prošlog petka smo ispratili mubarek Ramazan i dočekali Ramazanski bajram. Prošao je i taj dan radosti, susreta i zahvalnosti, a mi smo već zakoračili u dane koji dolaze poslije njega i u kojima se najbolje vidi što je Ramazan ostavio u nama.

Ramazan je bio posebna škola duše. U njemu smo učili kako da obuzdamo sebe, kako da od sebe udaljimo ono što nas udaljava od Allaha i kako da približimo ono što nas Njemu približava. U tim danima smo bili spremni ustati prije zore, odvojiti vrijeme za namaz, otvoriti Kur’an i potražiti smiraj u dovi. I zato se danas moramo zapitati: da li je sve to ostalo iza nas ili je nešto od toga ostalo u nama? Uzvišeni Allah kaže:  „Onome tko se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada.“ (Et-Talak, 2–3)

Braćo i sestre, ovo nije Allahovo obećanje koje se odnosni samo za Ramazan. Ovo je obećanje za život. Bogobojaznost kojoj smo se učili u Ramazanu treba da bude naš suputnik i nakon njega.

Ramazan nas je učio i strpljenju, ali ne samo strpljenju u gladi i žeđi, nego strpljenju u životu. Učio nas je da ne reagiramo na svaku riječ, da ne uzvratimo na svaku nepravdu, da budemo svjesni da Uzvišeni Allah vidi i ono što drugi ljudi ne vide. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Boj se Allaha gdje god bio, loše djelo poprati dobrim koje će ga izbrisati i prema ljudima se ophodi lijepim ponašanjem.“ (Tirmizi)

Zato se danas trebamo zapitati i sljedeće: da li smo izašli iz Ramazana kao isti ljudi ili kao bolji ljudi? Da li smo postali strpljiviji, smireniji, pažljiviji prema drugima? Da li smo naučili da kontroliramo svoj jezik, svoje postupke i svoje reakcije?

Uzvišeni Allah kaže: „On je s vama gdje god bili.“ (El-Hadid, 4) To znači da On nije bio blizu nas samo u noćima Ramazana, nego je blizu i danas, u našim poslovima, u našim porodicama, kada smo sami i kada smo u društvu. Toga moramo biti što više svjesni jer živimo u vremenu koje nas lako odvlači od suštine. Pravi ispit za nas dolazi kada se vratimo svakodnevici i životnim iskušenjima koja su stalno oko nas; svakodnevnim obavezama, poslu, brigama i izazovima. I upravo tu se vidi koliko smo naučili iz Ramazana.

Ako smo u Ramazanu pronašli mir u namazu, nemojmo dozvoliti da taj namaz oslabi. Ako smo u Ramazanu pronašli svjetlo u Kur’anu, nemojmo dozvoliti da se Kur’an zatvori. Ako smo u Ramazanu osjetili milost prema drugima, nemojmo dozvoliti da se naše srce ponovo zatvori. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Milostivima će se smilovati Milostivi. Budite milostivi prema onima na Zemlji pa će se Onaj na nebesima smilovati vama.“ (Tirmizi)

Braćo i sestre, danas u Svijetu, i pored velikog tehnološkog napretka, sve je više nasilja, nepravde i nejednakosti a sve manje milosti. Upravo zato vjernik i vjernica trebaju biti izvor milosti, pravde i blagosti oko sebe.

Još jednu bitnu stvar želim istaći vezano za naša djela, kako ramazanska tako i sva ostala. Hazreti Alija, r.a., govorio je da čovjek treba više brinuti o tome da li mu je djelo primljeno nego koliko je djela učinio. Jer Uzvišeni Allah kaže: „Allah prima samo od onih koji su bogobojazni.“ (El-Maide, 27)

Zato su učenjaci govorili da je znak primljenog djela to da čovjek nastavi činiti dobro i poslije njega. Ako smo u Ramazanu činili dobro, a nakon njega se vratili starim navikama, onda se trebamo zapitati što je od tog dobra zaista ostalo?!

Braćo i sestre, naše vrijeme brzo prolazi. Ramazan je bio pred nama, pa je postao iza nas. Bajram je bio radost, pa je postao uspomena. Tako prolazi i naš život. Zato nemojmo odgađati dobro. Nemojmo čekati “bolje vrijeme” za promjenu. Najbolje vrijeme je sada.

Da zaključimo - najveća poruka koju možemo ponijeti iz Ramazana jeste da nastavimo putem kojim smo krenuli. Da budemo ljudi namaza, džemata i pokornosti Uzvišenom Allahu i poslije Ramazana. Da budemo ljudi Kur’ana i poslije Ramazana. Da budemo ljudi milosti i poslije Ramazana.

Jer, ako je Ramazan prošao, Uzvišeni Allah nije prošao i Njegova Milost nije nestala. On ostaje, On je oduvijek i zauvijek i Njemu ćemo se svi vratiti.

Uzvišeni Allahu, primi od nas ono što smo učinili u Ramazanu i oprosti nam naše propuste. Učini da ostanemo ustrajni u dobru i sačuvaj nas na Pravom putu.

Posebno Te molimo da pomogneš našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini, Iranu i na svakom drugom mjestu, podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.

Na kraju, molimo Te da uputiš našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Tobom ne zastide, da nam svima na Sudnjem danu podariš Svoju Milost i Oprost i uvedeš u vječni Džennet! Amin!