Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split

Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića

„Abdest je više od pranja tijela“

Split, 5.6.2026.

Poštovana braćo i sestre, danas govorimo o ibadetu koji ponavljamo više puta svakoga dana, a upravo zbog toga može nam postati navika da ga počnemo obavljati brzo, rutinski i bez dovoljno svijesti o njegovoj važnosti.

Riječ je o abdestu. Abdest nije samo pranje određenih dijelova tijela prije namaza. Abdest je ibadet, čišćenje, smirenje, priprema za susret s Allahom i uvod u namaz.

Kada vjernik uzima abdest, on se ne priprema za susret s ljudima, nego prije svega ostalog, za stajanje pred Gospodarom svjetova. Zato abdest traži pažnju, smirenost, odgovornost i poštovanje.

Uzvišeni Allah kaže: „O vjernici, kada hoćete namaz obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite, dio glava svojih potarite i noge svoje do iza članaka operite.“ (El-Maide, 6)

Ovaj ajet je temelj propisa abdesta. U njemu su spomenuti farzovi abdesta: oprati lice, oprati ruke do iza lakata, potrati glavu i oprati noge do iza članaka. Bez ovih radnji nema ispravnog abdesta.

Abdest ima svoje farzove, sunnete i adabe, pa ga treba uzimati smireno, pažljivo i ispravnim redoslijedom. Najispravnije je uzimati abdest uključujući farzove i sunnete, onako i po redoslijedu kako smo ga učili uzimati još u mektebu i od svojih roditelja. Abdest se započinje Bismillom, zatim operemo šake do iza zglobova, isperemo usta, isperemo nos, operemo lice, operemo desnu pa lijevu ruku do iza lakata, potaremo mokrom rukom glavu, potaremo mokrim rukama uši i vrat, a zatim operemo desnu pa lijevu nogu do iza članaka. Dijelove tijela koji se peru treba prati tri puta, a glava, uši i vrat se potiru vlažnom rukom. Vjernik i vjernica prilikom uzimanja abdesta moraju paziti da ne preskaču ono što je obavezno, da ne ostavljaju dijelove tijela suhe i da ne žure pa da njegov abdest postane nepotpun i nemaran. Na taj način  abdest ne ostaje samo vanjsko pranje, nego postaje svjestan ibadet, priprema za namaz i slijeđenje prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: „Ključ namaza je čistoća.“ (Tirmizi)

Ove nas riječi ujedno podsjećaju da namaz ne počinje isključivo kada stanemo u saf i izgovorimo početni tekbir. Namaz za vjernika počinje u određenom smislu već onda kada se krene pripremati i uzimati abdest. Tada se smiruje tijelo, sabiru misli i ostavlja dunjalučka rasijanost. Onaj tko abdest uzima nemarno, teško će u namaz ući sabrano. A onaj tko abdest uzima svjesno, s poštovanjem i smireno, već je učinio prvi korak prema skrušenijem namazu.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Kada musliman, ili vjernik, uzima abdest pa opere svoje lice, s njegova lica, zajedno s vodom ili s posljednjom kapi vode, izlazi svaki grijeh koji je počinio gledajući svojim očima. Kada opere svoje ruke, s njegovih ruku, zajedno s vodom ili s posljednjom kapi vode, izlazi svaki grijeh koji su njegove ruke počinile. Kada opere svoje noge, s njegovih nogu, zajedno s vodom ili s posljednjom kapi vode, izlazi svaki grijeh prema kojem su njegove noge išle, sve dok ne izađe čist od grijeha.“ (Muslim)

Braćo i sestre, abdest je Allahov dar nama. Mi vidimo vodu koja teče niz lice, ruke i noge, a često zaboravljamo Allahovu milost koja se spušta na nas.

Abdest kao pranje vanjskih dijelova tijela treba nas voditi i našem unutarnjem čišćenju. Nema potpune koristi od toga da peremo ruke, a ne čuvamo ih od harama; da peremo usta a ne čuvamo jezik od laži, ogovaranja i uvreda; da peremo lice a ne čuvamo pogled; da peremo noge, a njima idemo putem kojim Allah nije zadovoljan.

Poželjno je da se vjernik trudi što češće biti pod abdestom. Nije to uvijek jednostavno i moguće, ali je pohvalno voljeti stanje pod abdestom. Posebno je lijepo uzeti abdest prije spavanja, prije učenja Kur’ana, prije odlaska u džamiju, nakon grijeha kao znak želje za pokajanjem i u svakoj prilici u kojoj čovjek želi biti svjesniji Allaha.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Kada legneš u postelju, uzmi abdest kao što uzimaš abdest za namaz.“ (Buhari i Muslim)

Poštovana braćo i sestre, uz farzove i sunnete, ne smijemo zaboraviti na adabe abdesta. Abdest je ibadet, a ibadet traži poštovanje. Zato nije lijepo da se abdest uzima uz galamu, šalu, smijeh, dobacivanje, raspravu i razgovor kao na pijaci. Abdesthana nije mjesto za nadvikivanje, prepričavanje događaja, komentiranje ljudi i vođenje dugih razgovora. Abdesthana je mjesto pripreme za namaz. U njoj treba biti red, smirenost, obzir prema drugima i svijest da smo došli očistiti se pred susret s Allahom. Nije problem ako čovjek mora nešto kratko reći, nekome pomoći ili upozoriti na red. Ali nije primjereno da se pri uzimanju abdesta razgovara glasno, zadržava druge, prska vodom, troši previše vode ili se ponaša kao da nije u prostoru koji pripada džamiji i ibadetu. Ako smo došli uzeti abdest za namaz, čuvajmo taj trenutak.

Trebamo se truditi da abdesthanu ostavimo, ako ne u boljem, onda u stanju u kojem smo je zatekli. Ne treba trošiti papirnatih ubrusa više nego što je potrebno, treba odložiti papuče na mjesto i slično tome. Vjernik je uredan, pažljiv i odgovoran. Ne ostavlja nered iza sebe, ne prska prostor, ne otežava drugima i ne odnosi se nemarno prema zajedničkom prostoru.

Također, pazimo da ne pretjerujemo u trošenju vode jer nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorio da to ne činimo.

Braćo i sestre, abdest je i odgoj. Učimo svoju djecu kako se ispravno uzima abdest, ali ih učimo i kako se ponaša u abdesthani. Ako ih naučimo samo pokretima, a ne naučimo ih poštovanju, propustili smo važan dio odgoja. Ako odrasli u abdesthani razgovaraju glasno i neozbiljno se ponašaju, djeca će misliti da je to normalno. Zato odgoj počinje od nas. Braćo i sestre, čuvajmo abdest i njegove propise, obnavljajmo ono što smo prije naučili i ulazimo u namaz smireni, čisti i svjesni da stojimo pred Gospodarom svjetova.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji se kaju i koji se čiste, da nam primi naše abdeste, namaze, dove i dobra djela, da očisti naša srca, sačuva naše jezike od ružnih riječi i učini nas od onih koji poštuju mesdžid, čistoću i red u njemu i čuvaju namaz. Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji se kaju i koji se čiste, da nam primi naše abdeste, namaze, dove i dobra djela, da očisti naša srca, sačuva naše jezike od ružnih riječi i učini nas od onih koji poštuju mesdžid, čistoću i red u njemu i čuvaju namaz.

Molimo Ga da pomogne našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu, podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio. Na kraju, molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podari Milost i Oprost i uvede u vječni Džennet!  Amin!