Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split

Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića

„Blagodati namaza ne završavaju sa predajom selama“

Split, 30.10.2026.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjega dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, milost svjetovima i najbolji uzor vjernicima. Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana.

Poštovana braćo i sestre,

Uzvišeni Allah na početku sure El-Mu'minun kaže:

„Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju.” (El-Mu'minun, 1-2) A nakon što je naveo osobine onih koji su postigli istinski uspjeh, ponovo se vraća namazu riječima:

„I koji molitve svoje na vrijeme obavljaju.” (9)

Nije slučajno što Uzvišeni Allah opis uspješnih vjernika započinje i završava namazom jer namaz nije tek jedna od naših vjerskih dužnosti. On je svakodnevna potvrda našeg odnosa prema Allahu i pokazatelj mjesta koje vjera zauzima u našim životima.

Razmislimo o jednoj posebnosti namaza. Post možemo odgoditi zbog bolesti ili putovanja, zekat je obaveza onoga tko posjeduje propisanu imovinu, a hadž onoga tko ima mogućnosti da ga obavi.

Namaz, međutim, ostaje naša obaveza u gotovo svim životnim okolnostima. Kada smo zdravi, obavljamo ga stojeći; kada smo bolesni, onako kako možemo; kada putujemo, koristimo propisane olakšice; kada smo u opasnosti, namaz ima svoje posebne propise. Allah nam je olakšao način njegova obavljanja, ali nas nije oslobodio potrebe da Mu se obraćamo. Time nas uči da postoje veze koje se ne smiju prekidati, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo.

Ipak, braćo i sestre, postavlja se važno pitanje: što namaz treba promijeniti u čovjeku koji ga redovito obavlja? Je li dovoljno da pet puta dnevno stanemo na sedžadu, izvršimo propisano i nastavimo živjeti kao da pred svojim Gospodarom nismo ni stajali? Uzvišeni Allah kaže:

„Namaz, zaista odvraća od razvrata i od svega što je ružno.” (El-Ankebut, 45)

U ovim riječima sadržana je jedna od najvažnijih poruka o namazu. Njegova svrha nije samo da ispunimo obavezu, nego da nas ta obaveza odgaja.

Da čovjek koji stoji pred Allahom postane svjesniji svojih riječi, postupaka i odgovornosti. Da onaj tko u namazu traži Allahovu milost nauči biti milostiv prema ljudima. Da onaj tko na sedždi priznaje svoju poniznost pred Stvoriteljem ne bude ohol prema Njegovim stvorenjima.

Zato bismo se trebali zapitati: koliko se naš namaz prepoznaje u našem ponašanju? Jesmo li nakon namaza strpljiviji prema svojim ukućanima, pošteniji u poslu, pažljiviji prema susjedima i odgovorniji prema obavezama? Čuvamo li svoj jezik od ogovaranja, vrijeđanja i nepravde? Jer nije svejedno kakav čovjek ustaje sa sedžde. Namaz koji istinski doživljavamo mora ostaviti trag i onda kada napustimo mjesto na kojem smo ga obavili.

Kur'an nam otkriva još jednu važnu dimenziju namaza. Uzvišeni Allah kaže:

„Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je, osim vjernika, koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali.” (El-Me'aridž, 19-23)

Kako je samo precizno opisana ljudska priroda! Kada nas snađe nevolja, često gubimo strpljenje i prepuštamo se strahu. Kada nam život ide dobro, lako zaboravljamo koliko smo ovisni o Allahovoj milosti. U teškoći smo skloni očaju, a u blagostanju samozadovoljstvu.

Kur'an, međutim, izdvaja one koji ustrajavaju u namazu. Zašto? Zato što se onaj tko pet puta dnevno staje pred Allaha uči postojanosti. U nevolji pronalazi oslonac, a u blagostanju razlog za zahvalnost. Namaz ga podsjeća da ni uspjeh ne smije biti povod oholosti, niti iskušenje razlog gubitka nade. Zato Uzvišeni Allah kaže:

„Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.” (En-Nisa', 103)

Pet dnevnih namaza nisu slučajno raspoređeni od zore do noći. Oni prekidaju našu zaokupljenost svakodnevicom i podsjećaju nas da postoji nešto važnije od poslova, obaveza i prolaznih briga. Sabah nas uči da dan započnemo s Allahom, podne i ikindija da Ga ne zaboravimo u poslu, a akšam i jacija da Mu se vratimo kada se dan približava kraju.

Ali vrijeme između dva namaza ne bi smjelo biti vrijeme zaborava na Allaha. Naprotiv, ono je prilika da svojim djelima potvrdimo ono što smo u namazu izgovorili. Ako smo od Allaha tražili da nas uputi na Pravi put, onda se trebamo truditi tim putem i hoditi.

Prenosi se od Huzejfe, r.a. da je rekao: „Kada bi Allahova Poslanika, s.a.v.s., nešto zabrinulo, pristupio bi namazu.” (Ebu Davud, 1319)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas uči da namaz nije teret koji dodajemo svojim brigama, nego utočište u kojem tražimo snagu da se s njima suočimo.

Zato, braćo i sestre, ne dopustimo da nam namaz postane samo navika bez prisutnosti srca, niti obaveza koju neprestano odgađamo. Čuvajmo namaz, ali čuvajmo i njegov smisao. Jer nije najvažnije samo koliko smo puta u životu obavili namaz, nego i koliko je namaz oblikovao naš život.

Uzvišeni Allahu, učini nas od onih koji namaz redovito i skrušeno obavljaju. Daj da nas naši namazi čuvaju od grijeha, odgajaju u dobru i približavaju Tebi.

Molimo Te da pomogneš našoj braći i sestrama izloženima teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu i da im podariš mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.

Na kraju, molimo Te da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Tobom ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podariš Milost i Oprost i uvedeš u vječni Džennet!  Amin!