Napomena: Za prijevod je korišten program ChatGPT

Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split

Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića

„El-Ma'un“

Split, 28.11.2025.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru Sudnjeg dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, najodabraniji među ljudima i milost svjetovima. Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve koji ga slijede u dobru.

Poštovana braćo i sestre!

Uzvišeni Allah u suri El-Ma'un kaže: “Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče? Pa to je onaj koji grubo odbija siroče i koji ne podstiče da se nahrani siromah. A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju i nikome ništa ne udjeljuju!” (El-Ma'un)

U ovoj kratkoj, ali izuzetno snažnoj suri, Allah, dž.š., opisuje osobine onih koji poriču Objavu i svrstavaju se u red njezinih protivnika. To su ljudi lišeni moralne osjetljivosti, daleko od dobročinstva i iskrene brige za druge. Oni se Objavi suprotstavljaju ne zato što je u sukobu s razumom i pravdom, nego zato što se suprotstavlja njihovim strastima, interesima i sebičnim željama.

Iako dijele isti unutrašnji nemar, Allah ih u ovoj suri razdvaja u dvije skupine. U prvu spadaju oni koji su po prirodi zatvoreni, tvrda srca, neskloni davanju i milosrđu. Oni odbijaju pomagati potrebnima, ne poznaju ljepotu dobročinstva, a prema slabima, posebno siročadi, postupaju grubo umjesto milostivo.

Drugu skupinu čine oni koji se izvana predstavljaju kao vjernici. Obavljaju namaz, najvidljiviji znak pripadnosti islamu, ali ga obavljaju bez uvjerenja i bez razumijevanja njegove suštine. Njihova pobožnost iscrpljuje se u formi, a ne u suštini; u pretvaranju, a ne u pokornosti. Namaz im postaje sredstvo da ih drugi vidi kao pobožne, a ne put ka Gospodaru. Ipak, ono što najjasnije otkriva njihovu unutarnju prazninu jest odbijanje dobročinstva prema drugima.

Iako ovi ajeti govore o posebnom obliku ponašanja, njihove pouke su mnogo šire. One otkrivaju suštinske ciljeve vjere i mudrost zbog koje je Allah među ljudima uspostavio razlike u mogućnostima, imetku i sposobnostima.

Možemo reći da je Uzvišeni Allah odredio da među ljudima postoje razlike u stjecanju opskrbe, kako bi uvijek postojala potreba jednih za drugima. Na taj način oživljavaju se plemenita svojstva koja je Allah usadio u ljudsku prirodu. Davanje bogatog siromašnima uklanja zavist iz njihovih srca, a dobročinitelja ispunjava zadovoljstvom jer nadvladava škrtost i strah od siromaštva. Na taj način on zahvaljuje Onome Koji mu je dao više nego što mu je potrebno i omogućio da njegova ruka bude gornja – ruka koja daje, a ne prima.

Čovjek je po svojoj prirodi društveno biće: upućen je da živi s drugima, da se naslanja na njihove sposobnosti i nadopunjuje ono što mu nedostaje. Zato se u ovoj suri kao najvažnije obilježje istinskog vjerovanja izdvaja upravo namaz. Time se naglašava njegov izuzetan status u životu vjernika i razlog zbog kojeg je propisan svim Allahovim poslanicima.

Isaa (Isus), a.s., dok je još bio u kolijevci, je rekao:  “I naredio mi je da, dok sam živ, molitvu obavljam i milostinju udjeljujem.” (Merjem, 31)

A kada je Muhammedu, s.a.v.s., podario Kevser (izvor u Džennetu), Allah mu je naredio: “Zato se Gospodaru svome moli i kurban žrtvuj.” (El-Kevser, 2)

U suri El-Mu'minun Allah opisuje vjernike kojima je obećan uspjeh. Listu njihovih osobina započinje riječima: “Oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju.” (El-Mu'minun, 2), a završava riječima:  “I koji molitve svoje na vrijeme obavljaju.” (El-Mu'minun, 9)

Na kraju, posebna mudrost krije se u tome što Allah ne kaže: “Koji su u svom namazu nemarni”, nego: “Koji su prema svom namazu nemarni.” Učenjaci pojašnjavaju da čovjek, koliko god bio predan, ponekad može imati odsutnost misli tokom samog namaza; potpuna prisutnost je teška. Ali iskreni vjernik nikada nije nemaran prema samom obavljanju namaza: on ga ne zaboravlja, ne zanemaruje i ne odgađa iz nemarnosti.

Gospodaru naš, učini naša srca mekim prema siromašnima i slabima. Poduči nas iskrenosti u namazu i učvrsti nas u dobročinstvu. Podari nam da budemo od onih koji daju, a ne od onih koji uskraćuju; od onih koji se Tebi u pokornosti vraćaju, a ne od onih koji se pretvaraju. Očisti naša srca od škrtosti, zavisti i oholosti, i ispuni ih ljubavlju prema istini, pravdi i milosti.

Posebno Te molimo da pomogneš našoj braći i sestrama i dalje izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu, podariš im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima.

Molimo Te da uputiš našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Tobom ne zastide, da nam svima podariš Milost i Oprost na Sudnjem danu i uvedeš u vječni Džennet! Amin!