Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split

Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića

„Žuti i crveni karton“

Split, 10.4.2026.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru Sudnjeg dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, najodabraniji među ljudima i milost svjetovima. Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve koji ga slijede u dobru.

Poštovana braćo i cijenjene sestre!

U današnjoj hutbi govorit ćemo o žutom i crvenom kartonu. Naravno, odmah se nameće asocijacija na najpopularniji sport na Zemlji – nogomet. Znamo da je u toj igri žuti karton opomena – upozorenje da si pogriješio, ali ti se daje prilika da nastaviš, dok je crveni karton kraj – isključenje bez mogućnosti povratka u igru. Ako ovu usporedbu prenesemo na naš život, shvatit ćemo da i mi živimo između žutog i crvenog kartona, opomene i kazne, između prilike i konačnog obračuna.

Uzvišeni Allah nas najčešće ne kažnjava odmah. On nas opominje, podsjeća i često nam daje „žute kartone“ kako bi nas upozorio da se vratimo na Pravi put. On kaže: „Mi ćemo učiniti da oni iskuse manju kaznu prije one velike, ne bi li se povratili.“ (Es-Sedžda, 21)

Braćo i sestre, koliko puta smo u životu doživjeli nešto što nas je trebalo opomenuti i popraviti? Koliko puta smo osjetili da smo skrenuli, pa smo dobili novu priliku?

Međutim, problem je što čovjek često ne razumije opomenu. Umjesto da se popravi, on nastavlja istim putem. Umjesto da se vrati Allahu, on odgađa tevbu. Poput igrača koji već ima žuti karton, ali nastavlja igrati grubo, ne razmišljajući da već sljedeći prekršaj može značiti kraj.

Radi toga, istinski vjernik i vjernica ne čekaju „crveni karton“, već reagiraju na prvi znak, na prvu opomenu.

Prenosi se da je jedan učenjak rekao: „Grijeh je poput vrata koja se polako zatvaraju pred čovjekom. Svaki put kada počini grijeh i ne pokaje se – vrata se malo zatvore. A kada se vrata potpuno zatvore – on više ne može ući.“ Zatim je dodao: „A tevba (pokajanje) je ono što ta vrata ponovo otvara – ali samo dok još nisu potpuno zatvorena.“

Uzvišeni Allah nas u Kur’anu upozorava: „I čuvajte se Dana kada ćete se vratiti Allahu, pa će se svakome dati ono što je zaslužio i nikome se neće nepravda učiniti.“ (El-Bekara, 281)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas dodatno podsjeća na ovu neminovnost i kaže: „Neće se čovjek na Sudnjem danu pomaknuti s mjesta dok Stvoritelju ne odgovori za četiri stvari: za svoj život u što ga je potrošio, za svoju mladost u čemu ju je proveo, za svoj imetak, na koji način ga je zaradio i u što ga je potrošio i za svoje znanje što je s njime radio.“ (Taberani)

Braćo i sestre, najveća opasnost nije u grijehu – nego u navikavanju na grijeh. Kada srce otvrdne, kada savjest utihne, kada čovjek više ne osjeća težinu pogreške – tada je već pred dobivanjem „crvenog kartona“. Zato Uzvišeni Allah kaže: „A kada zaborave ono čime su opominjani, Mi im otvorimo vrata svega, pa kada se obraduju onome što im je dato, iznenada ih kaznimo, i oni tada izgube svaku nadu.“ (El-En'am, 44)

A što je onda za nas „crveni karton“? To je trenutak kada više nema povratka. To je smrt bez prethodne iskrene tevbe. To je stanje u kojem čovjek izlazi pred Allaha s teretom svojih grijeha, bez pokajanja. To je konačni ishod za one koji su ignorirali sve opomene, koji su dobivali „žute kartone“, ali se nikada nisu opomenuli i zaustavili.

Zato je mudrost vjernika da razumije opomenu prije nego što bude kasno. Da shvati da su različita iskušenja koja doživljava na dunjaluku – zapravo Allahova milost. Jer najteže stanje nije kada te Allah opominje, nego kada te prestane opominjati.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Pametan je onaj koji se obračuna sa sobom i radi za ono što dolazi poslije smrti, a slabić je onaj tko svom nefsu (duši) pusti na volju, a očekuje od Allaha ispunjenje svojih želja.“ (Tirmizi)

Braćo i sestre, zapitajmo se: koliko smo puta dobili „žuti karton“, a nismo se promijenili? Koliko smo puta odgodili namaz, zanemarili obavezu, povrijedili nekoga, a rekli: „Kasnije ću se popraviti“ ili „Ima vremena za pokajanje“ i slično? Koliko puta smo čuli ajet ili hadis koji nas jasno opominje na naše grijehe, a ostali isti?

Sada je prilika jer smo još uvijek „u igri“ – još smo na dunjaluku. Još imamo mogućnost da se popravimo i da tražimo oprost. Zato Uzvišeni Allah kaže: „Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti.’“ (Ez-Zumer, 53)

Zato ne odgađajmo priliku da se ispravimo, da ne bismo dočekali naš „crveni karton“ kada više neće biti povratka.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji razumiju Njegove opomene, koji se vraćaju prije nego bude kasno i koji će na Sudnjem danu stati pred Njega čista srca i spašeni od kazne.

Posebno Ga molimo da pomogne našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini, Iranu, Libanonu i na svakom drugom mjestu, podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima, bez obzira tko im nasilje činio.

Na kraju, molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam svima na Sudnjem danu podari Svoju milost i oprost i uvede nas u vječni Džennet! Amin!