Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split

Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića

„Srebrenica – rana koja opominje i obavezuje“

Split, 10.7.2026.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjega dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, milost svjetovima i najbolji uzor vjernicima.

Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana.

Poštovana braćo i sestre, svake godine 11. srpnja zastanemo pred jednom od najbolnijih rana našega vremena – pred genocidom u Srebrenici. To nije samo datum u kalendaru. To je dan opomene, dan istine, dan dove i dan odgovornosti. Srebrenica je simbol najvećeg zločina počinjenog u Europi nakon Drugog svjetskog rata. U srpnju 1995. godine, u zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda, ubijeno je više od 8.372 muškaraca i dječaka. Ubijeni su zato što su nosili ime, vjeru i identitet koji su zločinci željeli izbrisati.

Uzvišeni Allah kaže:

“A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali.” (El-Burudž, 8)

Ovaj ajet nas podsjeća da mržnja prema vjeri, identitetu i dostojanstvu čovjeka nije nova pojava. Ona se kroz povijest pojavljivala u različitim oblicima, ali je uvijek imala isto lice: lice nepravde, oholosti i nasilja. Zato govor o Srebrenici nije govor mržnje, nego govor istine. Nije poziv na osvetu, nego poziv na pamćenje. Nije otvaranje rana, nego čuvanje svijesti da se zlo ne bi smjelo ponavljati.

Mi o Srebrenici moramo govoriti jer zaborav ubija po drugi put. Moramo govoriti zbog šehida čija su tijela pronađena u masovnim grobnicama, često u dijelovima, raskomadana, premještana i skrivana da bi se sakrio trag zločina. Moramo govoriti zbog majki koje su godinama tražile kosti svoje djece. Moramo govoriti zbog dječaka koji nisu stigli odrasti, zbog očeva koji se nisu vratili svojim obiteljima, zbog sestara, supruga i majki koje su ostale nositi bol koju riječi ne mogu opisati.

Uzvišeni Allah kaže: “I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: ‘Mrtvi su!’ Ne, oni su živi, ali vi to ne osjećate.” (El-Bekare, 154)

Mi vjerujemo da su šehidi živi kod svoga Gospodara. Vjerujemo da nijedna suza majke Srebrenice nije zaboravljena, da nijedan nevini život nije izgubljen pred Allahom i da će konačna pravda biti uspostavljena na Danu kada neće koristiti ni položaj, ni sila, ni moć, nego samo istina i djela.

Ali, braćo i sestre, vjera nas ne uči samo da žalimo. Vjera nas uči da iz boli učimo. Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je rekao: “Vjernik ne smije dopustiti da bude ujeden iz iste rupe dva puta.” To znači da musliman ne smije biti naivan pred zlom, ne smije zaboraviti iskustva kroz koja je prošao njegov narod i ne smije odgajati generacije bez svijesti o istini. Naša djeca trebaju znati što se dogodilo u Srebrenici, ali ih trebamo učiti i da čuvaju dostojanstvo, da vole pravdu, da ne mrze nevine i da nikada ne budu nalik onima koji su činili zlo.

Sjećanje na Srebrenicu ujedno je i obaveza da suosjećamo sa svakim nevinim čovjekom koji strada zbog svoje vjere, naroda, rase, jezika, boje kože ili pripadnosti. Zato se, uz Srebrenicu, sjećamo i zločina počinjenih nad bratskim albanskim narodom na Kosovu tijekom 1998. i 1999. godine gdje su ljudi protjerivani i ponižavani samo zato što su pripadali jednom narodu i nosili svoj identitet. Njihova bol nije odvojena od naše boli. Suza majke koja je izgubila sina ista je u Bosni, na Kosovu, u Palestini i na svakom drugom mjestu gdje nepravda gazi ljudsko dostojanstvo.

I danas, dok govorimo o Srebrenici, pred našim očima događaju se strašni zločini u Gazi. Ciljano se ubijaju djeca i žene, majke traže svoju djecu, očevi nose tijela svojih najmilijih, bolnice, škole i domovi postaju ruševine i mjesta stradanja. Gaza nas podsjeća da svijet i danas često nijemo promatra patnju slabih, da se nevina krv i danas prolijeva pred kamerama, i da se ljudsko dostojanstvo često mjeri političkim interesima, a ne pravdom. Kao vjernici, ne smijemo biti ravnodušni. Ne možemo spominjati Srebrenicu, a šutjeti pred Gazom. Ne možemo govoriti o pravdi za svoje žrtve, a okrenuti glavu od tuđih.

Uzvišeni Allah kaže:

“O vjernici, budite postojani u pravdi, svjedočite Allaha radi, pa makar to bilo protiv vas samih, ili roditelja i rodbine.” (En-Nisa, 135)

Ovaj ajet nas uči da pravda ne smije biti selektivna. Naša bol ne smije nas zatvoriti samo u našu tragediju, nego nas mora učiniti osjetljivijima na svaku nevinu žrtvu. Naša srca ne smiju biti ravnodušna prema nepravdi, bez obzira gdje se ona događala i nad kim se provodila.

Srebrenica nas uči da civilizacija bez morala može šutjeti pred zločinom. Uči nas da međunarodne institucije, vojske i zakoni ne znače mnogo ako u ljudima umre savjest. Srebrenica nas uči da je zlo moguće onda kada dobri ljudi šute, kada se istina relativizira i kada se zločin naziva drugim imenima. Ona nas uči da negiranje zločina nije samo uvreda žrtvama, nego priprema prostora da se zlo ponovi.

Zato se Srebrenica ne smije zaboraviti. Genocid se ne smije negirati. Žrtve se ne smiju ponižavati. Majke Srebrenice ne smiju ostati same u svojoj boli. Naša obaveza je čuvati istinu, prenositi je mladima i graditi društvo u kojem se nepravda prepoznaje na vrijeme.

Naša snaga nije u mržnji, nego u istini. Naša pobjeda nije u osveti, nego u dostojanstvu. Naša obaveza nije da širimo neprijateljstvo, nego da čuvamo pamćenje, pravdu i ljudskost. Onaj tko zaboravi Srebrenicu, otvorio je vrata da se zlo ponovi..

Molimo Uzvišenog Allaha da se smiluje šehidima Srebrenice, Kosova, Gaze i svim nevinim žrtvama nasilja i nepravde. Molimo Ga da ih obaspe Svojom milošću i uvede u Džennet. Molimo Ga da njihovim obiteljima podari sabur, snagu i dostojanstvo. Molimo Ga da zaustavi ruke nasilnika, da pomogne potlačenima i da nas učini od onih koji pamte istinu, govore istinu i žive po istini.

Na kraju, molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se na Sudnjem danu pred Njim ne zastidimo i da se oni nas ne zastide, da nam svima podari Milost i Oprost i uvede u vječni Džennet!  Amin!