Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split

Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića

„U hlada kada drugog hlada neće biti“

Split, 25.9.2026.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjega dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, milost svjetovima i najbolji uzor vjernicima.

Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana. Uzvišeni Allah kaže:

„O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek pogleda što je za sutra pripremio.“ (El-Hašr, 18)

Braćo i sestre, mi se za mnoge važne događaje u životu pripremamo unaprijed i razmišljamo što će nam trebati. Za putovanje, ispit, posao, starost. A Allahov Poslanik, s.a.v.s., podsjeća nas na Dan za koji će nam trebati ono što se ne može kupiti, posuditi, niti u posljednjem trenutku nabaviti. On je rekao: „Sedam će osoba Allah staviti u Svoj hlad onoga dana kada drugoga hlada osim Njegova neće biti: pravednog vladara, mladića koji je odrastao u pokornosti Allahu, čovjeka čije je srce vezano za džamiju, dvojicu koji se vole radi Allaha, pa se radi Njega sastaju i rastaju, čovjeka kojeg pozove ugledna i lijepa žena, a on kaže: ‘Ja se bojim Allaha’, čovjeka koji udijeli sadaku tako tajno da mu lijeva ruka ne zna što daje desna i čovjeka koji se u samoći sjeti Allaha pa mu oči zasuze.“ (Buhari i Muslim)

Braćo i sestre, primijetimo da ovaj hadis ne govori o velikim riječima ili dugim molitvama, nego o ljudima koji su u važnom trenutku napravili pravi izbor.

Prvi je pravedan čovjek kojemu je povjerena odgovornost. Hadis spominje vladara, ali odgovornost ima svatko kome je nešto povjereno: roditelj, poslodavac, učitelj, imam, upravitelj. Pravda počinje onda kada prestanemo imati dva mjerila: jedno za sebe i svoje, a drugo za druge.

Drugi je pobožni mladić koji svoju mladost nije potrošio daleko od Allaha. Mladost je vrijeme snage, želja i iskušenja. Zato je posebno vrijedno kada mlad čovjek zna gdje su njegove granice. Nije veličina u tome da nema iskušenja, nego da usred iskušenja zna kazati „ne“ onome što ga udaljava od Allaha.

Zato našoj djeci i omladini ne govorimo samo što ne smiju. Pokažimo im zbog čega vrijedi biti čestit, pošten i vjeran Allahu. Neka osjete da je vjere za njih jedini pravi izbor i da je džemat njihovo mjesto.

Treći je čovjek čije je srce vezano za džamiju. On radi, putuje, brine o obitelji i izvršava svoje obveze, ali njegovo se srce vraća Allahovoj kući. Namaz mu nije teret između drugih poslova, nego trenutak u kojem ponovno uspostavlja red u sebi.

Četvrta skupina su dvojica koji se vole radi Allaha. Koliko danas odnosa počiva na koristi! Dok nam netko treba, blizak nam je. A ljubav radi Allaha nije trgovina. To je odnos u kojem drugome želiš dobro, čuvaš njegovu čast i pomažeš mu da bude bolji. Pravi prijatelj nije onaj koji potvrđuje svaku našu pogrešku, nego onaj koji nas približava dobru.

Peti je čovjek koji se nalazi pred iskušenjem koje možda nitko drugi neće saznati. Ima priliku učiniti grijeh, okolnosti mu pogoduju, ali on kaže: „Ja se bojim Allaha.“ To je trenutak istinske bogobojaznosti. Lako je izgledati dobro kada nas ljudi gledaju. Prava vrijednost pokazuje se onda kada možemo učiniti grijeh, a ne učinimo ga zato što znamo da nas Allah vidi.

Šesti daje sadaku tako skrovito da ni lijeva ruka ne zna što daje desna. Ne pomaže da bi se o njemu govorilo. Ne podsjeća čovjeka na ono što mu je dao. Dobro je da između nas i Allaha postoji barem jedno djelo o kojem nitko drugi ništa ne zna. Možda upravo ono bude među najvrjednijim djelima na vagi.

I posljednji je čovjek koji ostane sam, sjeti se Allaha i oči mu zasuze. U samoći nema publike. Te suze mogu biti zbog grijeha, zahvalnosti, straha ili čežnje za Allahovom milošću. Upravo zato su znak iskrenosti.

Braćo i sestre, što povezuje ovih sedam osoba?

Pravednost kada možemo biti nepravedni. Pokornost kada nas mladost vuče drugamo. Džamija kada nas dunjaluk zaokuplja. Iskreno prijateljstvo kada odnosi postanu interes. Čednost kada se grijeh nudi. Sadaka kada nitko ne gleda. I suza kada smo sami.

Sve su to trenuci u kojima čovjek bira između onoga što želi njegov nefs i onoga čime je zadovoljan Allah.

Možda ne možemo biti vladari. Možda više nismo mladi. Ali svatko od nas može pronaći svoje mjesto u ovom hadisu. Možemo biti pravedni ondje gdje imamo odgovornost. Možemo svoje srce vezati za džamiju. Možemo odbiti grijeh kada nam se približi. Možemo učiniti dobro da nitko ne sazna. Možemo u samoći iskreno stati pred Allaha. Jer na Sudnjem danu neće biti najvažnije koliko smo bili poznati među ljudima, nego koliko smo bili poznati Allahu po djelima učinjenim samo radi Njega.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini pravednima u onome što nam je povjereno, da sačuva našu djecu i omladinu, da naša srca veže za džamiju, da među nama učvrsti ljubav radi Njega, da nas sačuva grijeha u javnosti i samoći, primi naša skrivena dobra djela i podari nam srce koje Ga se sjeća i oko koje zbog Njega može zasuziti.

Molimo Ga da pomogne našoj braći i sestrama izloženima teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu i da im podari mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.

Na kraju, molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podari Milost i Oprost i uvede u vječni Džennet!  Amin!