Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split

Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića

„Što je nama Bajram“

Split, 29.5.2026.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjega dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, milost svjetovima i najbolji uzor vjernicima.

Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana.

Poštovana braćo i sestre, neosporna je činjenica da svako vrijeme ima svoja iskušenja. Nekada je iskušenje bilo kako sačuvati vjeru u teškim vremenima, a danas je jedno od naših iskušenja kako sačuvati suštinu vjere u vremenu u kojem forma često ostane, a značenje se izgubi. Tako se može dogoditi da nam i Bajram ostane kao lijep običaj, kao dan susreta, čestitanja, jela, odmora, nove odjeće i porodičnih fotografija, a da se polako udalji od onoga zbog čega nam ga je Allah darovao. Zato je cilj današnje hutbe da se iskreno zapitamo: što je nama Bajram?

Bajram je prije svega ostalog Allahov dar vjernicima. Ramazanski bajram dolazi nakon posta, sabura, teravija, učenja Kur’ana, sadekatul-fitra i nade u Allahov oprost. Kurban-bajram dolazi u danima hadža, Arefata, kurbana, tekbira i sjećanja na Ibrahima, a.s., i Ismaila, a.s., i njihovu spremnost da daju prednost Allahu nad svim ostalim. Dakle, Bajram nije nastao iz običaja, nego iz ibadeta. Običaji su lijepi ako čuvaju duh vjere, ali postaju prazni ako zamijene njezinu suštinu.

Uzvišeni Allah kaže: „Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.“ (El-Kevser, 2) U ovom kratkom ajetu spajaju se namaz i kurban, ibadet tijelom i ibadet imetkom, zahvalnost srcem i poslušnost djelom. To je Bajram: da čovjek zna kome se klanja, kome zahvaljuje i radi koga se odriče. Zato se moramo pitati: što je nama Bajram ako se toga dana sjetimo svečane odjeće, a zaboravimo namaz? Što je nama Bajram ako pripremimo bogatu trpezu, a ne sjetimo se siromaha, bolesnog, usamljenog i onoga koji nema s kim podijeliti radost?

Uzvišeni Allah o kurbanu kaže:

„Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša.“ (El-Hadždž, 37)

Ovo je suština. Do Allaha ne stiže samo meso, nego takvaluk; ne stiže samo pokret ruke, nego stanje srca; ne stiže samo običaj, nego iskrenost. Ako se kurban svede samo na meso, zamrzivač i podjelu, a u nama ostane ista sebičnost, ista oholost, isti nemar prema Allahu i ljudima, onda smo obavili formu, a zanemarili suštinu.

Bajram je radost, ali radost s dušom. Uzvišeni Allah kaže:

„Reci: ‘Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.’“ (Junus, 58)

Vjernik se raduje Bajramu, ali njegova radost nije puka zabava. To je radost zbog Allahove milosti, zbog prilike da se pokaje, popravi, oprosti, posjeti, udijeli i krene bolje. Bajram nije izgubljen onda kada nema raskošne trpeze, nego onda kada nema zahvalnog srca. Nije siromašan onaj Bajram u kojem je malo jela, nego onaj u kojem je malo dove, malo oprosta i malo brige za druge.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Allah, zaista, ne gleda u vaše likove i vaše imetke, nego gleda u vaša srca i vaša djela.“ (Muslim)

Zato nije najvažnije kako ćemo izgledati na Bajram, nego kakvi ćemo iz Bajrama izaći. Hoće li nas Bajram učiniti boljim sinovima i kćerima, boljim roditeljima, boljim supružnicima, boljim susjedima, boljim džematlijama i boljim ljudima? Hoće li nakon Bajrama u našim kućama biti više razumijevanja, u našim riječima više blagosti, u našim rukama više pomoći, a u našim srcima manje zavisti i ljutnje?

Posebno se trebamo zapitati što je Bajram našoj djeci. Hoće li ga pamtiti samo po novcu, poklonima, slatkišima i fotografijama, ili će ga pamtiti po tekbirima, namazu, porodičnoj toplini, posjeti roditeljima i starijima, oprostu i lijepoj riječi? Ako djeci prenesemo samo običaj, a ne prenesemo smisao, jednog dana će običaj postati tanak i lako će se izgubiti. Ali ako im prenesemo ljubav prema Allahu, radost ibadeta, dostojanstvo vjere i toplinu zajednice, onda će Bajram ostati živ u njihovim srcima.

Bajram je i prilika da popravimo odnose. Što je nama Bajram ako se toga dana rukujemo s mnogima, a mjesecima ne govorimo s bratom, sestrom, roditeljem, rođakom ili susjedom? Što je nama Bajram ako čestitamo porukama ljudima daleko, a ne nazovemo onoga čije smo srce povrijedili? Bajram nas poziva da spustimo ponos, da otvorimo vrata pomirenja i da ne dopustimo da šejtan bude zadovoljan našim podjelama.

Braćo i sestre, Bajram je Bajram onda kada nas vrati Allahu, približi ljudima, omekša srce, očisti jezik, pokrene ruku prema dobru i ostavi trag u našem ponašanju i nakon što prođu bajramski dani. Ako nakon Bajrama ostanemo isti u nemaru, svađi, oholosti i udaljenosti od namaza, onda smo možda obilježili Bajram, ali ga nismo istinski doživjeli.

Molimo Uzvišenog Allaha da primi naše ibadete, naše kurbane, naše dove i naša dobra djela. Očisti naša srca, popravi naše odnose, učvrsti naše porodice, uputi našu djecu, smiluj se našim umrlima, pomozi siromašnima, bolesnima, potlačenima i svima kojima je potrebna Tvoja milost. Učini nas od onih koji se raduju Tvojoj milosti, koji Bajram žive srcem, djelom i ponašanjem, a ne samo običajem i riječima. Amin!