Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split

Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića

„Uspješni i neuspješni“

Split, 15.5.2026.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjega dana. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema sudruga, i svjedočimo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, milost svjetovima i najbolji uzor vjernicima.

Neka su salavati i selami na njega, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana.

Draga braćo i cijenjene sestre!

Ljudi se na ovom svijetu često međusobno dijele na uspješne i neuspješne. Netko se smatra uspješnim zato što ima imetak, položaj, ugled, poznanstva, diplomu, kuću, posao, zdravlje ili djecu. Netko se smatra neuspješnim zato što nije ostvario ono što je želio, zato što ga ljudi ne primjećuju, zato što živi skromno ili zato što nema ono što drugi imaju.

Mi, kao muslimani, nikada ne smijemo zaboraviti da je jedino pravo mjerilo uspjeha i neuspjeha isključivo kod Uzvišenog Allaha, i upravo o tome ćemo govoriti u današnjoj hutbi.  Uzvišeni Allah kaže (Ali Imran, 185):

„Svako živo biće smrt će okusiti! I samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti plaće vaše; i tko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je uspio. A život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje.“

U ovom ajetu Uzvišeni Allah ne kaže da je uspio onaj tko je sakupio najviše imetka, tko je imao najviše sljedbenika, tko je bio najglasniji, najpoznatiji ili najmoćniji. Uspio je onaj tko bude udaljen od Vatre i uveden u Džennet. To je konačno mjerilo. Sve drugo može biti blagodat, ali može biti i iskušenje.

Imetak može biti put ka Džennetu ako se stječe na halal način i troši u dobru, ali može biti i put propasti ako se stječe na haram način ili ako čovjeka učini oholim, tvrdim i nemarnim prema Allahu.

Položaj može biti prilika za služenje ljudima, ali može biti i teret ako se pretvori u nepravdu. Znanje može biti svjetlo ako vodi poniznosti, ali može biti dokaz protiv čovjeka ako ga udalji od istine.

Zato Kur’an opisuje uspješne ljude na osnovu njihove vjere, morala i djela. Uzvišeni Allah kaže:

„Ono što žele – vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji zekat daju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju.“ (El-Mu’minun, 1–5)

Uspješni su, dakle, oni koji vjeruju, koji čuvaju namaz, koji ne troše život u besmislicama, koji čiste svoj imetak zekatom i sadakom, koji čuvaju svoju čestitost, svoj jezik, svoj pogled i svoje ponašanje.

Oni nisu uspješni zato što nemaju problema i iskušenja, nego zato što ne izgube vjeru kada ih zadese iskušenja i problemi. Nisu uspješni zato što nikada ne pogriješe, nego zato što se nakon grijeha kaju. Nisu uspješni zato što ih ljudi hvale, nego što će ih Uzvišeni Allah hvaliti na Sudnjem danu.

S druge strane, neuspjeh kod Allaha počinje onda kada čovjek zaboravi zašto živi na dunjaluku. Kada se dunjaluk pretvori u jedini cilj, kada čovjek zna cijenu svega, a ne zna vrijednost pokornosti Uzvišenom Allahu, kada gradi kuće, a ruši srce, kada čuva imetak, a zapostavlja namaz, kada se boji siromaštva, a ne boji se grijeha, tada je čovjek u opasnosti da izgubi ono najvrjednije. Uzvišeni Allah kaže:

„Reci: ‘Stradat će, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i obitelji svoje. Eto, to je očiti gubitak!’” (Ez-Zumer, 15)

Ovaj ajet, braćo i sestre, nas vraća na istinu koju čovjek često zaboravi: nije najveći gubitak ostati bez imetka, bez položaja, bez priznanja ili bez dunjalučke prilike. Najveći gubitak je da čovjek izgubi sebe pred Allahom; da izgubi svoju dušu, svoju vjeru, svoj Ahiret i mogućnost susreta s Allahom u Njegovu zadovoljstvu. A posebno je bolan spomen obitelji u ovom ajetu, jer nas podsjeća da čovjek može cijeli život govoriti kako se trudi za svoju obitelj, a da je, ako ih nije vodio prema Allahu, prema namazu, prema dobru i prema Ahiretu, propustio ono najvažnije.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Pametan je onaj tko sebe obračunava i radi za ono što dolazi poslije smrti, a nemoćan je onaj tko slijedi svoje strasti, a nada se Allahovoj milosti.“ (Tirmizi)

Ovaj hadis nas vraća na svakodnevni obračun sa samima sobom. Jesmo li danas bili bliže Allahu nego jučer? Jesmo li popravili namaz? Jesmo li nekoga povrijedili jezikom? Jesmo li se kome trebali ispričati? Jesmo li imetak stekli na halal način? Jesmo li pomogli roditeljima, supružniku, djeci, susjedu, bratu ili sestri? Jesmo li odvojili vrijeme za Kur’an? Jesmo li se sjetili smrti, ne da bismo očajavali, nego da bismo živjeli ozbiljnije i smislenije?

Braćo i sestre, Kur’an nas uči da mjerilo uspjeha nije uvijek ono što ljudi vide i znaju, nego ono što Allah vidi i zna a samo On sve vidi i zna. Dakle, istinski uspjeh nije u tome da čovjek samo uspije pred ljudima, nego da uspije kod Allaha. A pravi gubitak nije u tome da čovjek izgubi nešto od dunjaluka, nego da izgubi sebe, svoju vjeru, svoj Ahiret i Allahovo zadovoljstvo.

Ne dopustimo da nas zavara tuđi prividni uspjeh. Neki ljudi blistaju pred svijetom, a prazni su pred Allahom. Neki su možda nepoznati i podcijenjeni među ljudima, ali su poznati i hvaljeni među melekima. Neki nemaju mnogo, ali imaju bereket. Neki nemaju visoke položaje, ali imaju smirenost u srcu. Neki nisu pobijedili u dunjalučkoj utrci, ali su sačuvali obraz, vjeru, obitelj, namaz i halal – a to je velik uspjeh.

Zato, braćo i sestre, kada razmišljamo o sebi, svojoj djeci, svojoj obitelji i svojoj budućnosti, ne pitajmo se samo: što smo stekli, što smo kupili, što smo završili i što ljudi o nama govore? Pitajmo se i ono važnije: jesmo li bliže Allahu, jesmo li bolji ljudi, jesmo li iskreniji vjernici, jesmo li korisniji drugima, jesmo li spremniji za susret s Gospodarom? Jer sve što imamo ostat će iza nas, osim vjere, dobrih djela i onoga što smo iskreno učinili radi Allaha.

Molimo Uzvišenoga Allaha da nas učini od onih koji su istinski uspjeli, a ne od onih koji su se samo ljudima činili uspješnima. Molimo Ga da očisti naše duše, popravi naša srca, učvrsti nas u namazu, sačuva nas od oholosti, zavisti, pohlepe i nemara.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas učvrsti u islamu, da nam omili vjeru, da nas sačuva zablude, nemara i grijeha i da nam podari smislen, častan i Allahu pokoran život.

Molimo Ga da pomogne našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu, podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.

Na kraju, molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podari Milost i Oprost i uvede u vječni Džennet.  Amin!