Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split

Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića

„Vrijednost rada u islamu“

Split, 1.5.2026.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, i svjedočimo da je Muhammed, a.s., Njegov poslanik i milost svim svjetovima. Neka su mir i blagoslov na njega, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana.

Poštovana braćo i cijenjene sestre

Čovjek od prvog dana postojanja na Zemlji živi od rada svojih ruku. Uzvišeni Allah nije stvorio čovjeka da bude besposlen, niti da živi na tuđoj muci i znoju. Još su Adem, a.s., i hazreti Hava, nakon što su protjerani iz Dženneta na Zemlju morali raditi, truditi se i boriti za opskrbu. Zbog toga rad u islamu nije poniženje, nego dostojanstvo; nije teret, nego odgovornost; nije samo potreba tijela, nego i čovječnosti.

Nažalost, živimo u vremenu u kojem je čovjek često izgubio svoju vrijednost ispred profita i interesa. Mnogi danas gledaju isključivo koliko mu neko može donijeti koristi, a ne koliko vrijedi kao osoba. Radnik se često pretvara u broj, alat ili sredstvo zarade, dok se njegov trud, umor i dostojanstvo zanemaruju. Pa tako vidimo da se obilježavaju razni međunarodni praznici i skupovi posvećeni radnicima i njihovim pravima, ali na kraju od njih ostanu samo parole, govori i slično, dok se suštinski problemi radnika ne rješavaju i život većine njih ostaje ispunjen brigom, nesigurnošću pa i nepravdom.

Danas se obilježava se i 1. maj/svibanj, dan koji je nastao kao simbol borbe za radnička prava. Radi toga što je on neradni dan, danas nas je ovako velik broj na džumi namazu. To je bio dan kada su ljudi dizali svoj glas protiv nepravde, protiv izrabljivanja i protiv sistema koji je radnika pretvarao u sredstvo zarade bez dostojanstva. Međutim, danas se taj dan najčešće pretvorio u nešto sasvim drugo – u dan nemara, pretjerivanja i zaborava pa čak i kod muslimana. Umjesto da se prisjete borbe za pravdu, mnogi ga provode u površnosti i zabavi, prejedanju i opijanju zaboravljajući da pored njih postoje ljudi koji i dalje pate pod teretom nepravde. Nekadašnji simbol borbe za dostojanstvo radnika u mnogim slučajevima postao je „praznik trbuha“, dan u kojem se više razmišlja o odmoru i uživanju nego o ljudima koji jedva preživljavaju od svoga rada.

Zato je važno da se kao vjernici podsjetimo kako islam gleda na rad, radnika i pravdu među ljudima. Jer islam nije vjera koja se bavi samo ibadetima u džamiji, nego vjera koja uređuje i međuljudske odnose, trgovinu, odgovornost i prava svakog čovjeka. Uzvišeni Allah jasno ukazuje na vrijednost rada i općenito truda na svakom polju kada kaže: „I reci: ‘Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas On o onome što ste radili obavijestiti.“ (Et-Tevbe, 105)

Ovaj ajet nas, braćo i sestre, podsjeća da rad nije samo sredstvo za život, nego i čin odgovornosti pred Allahom. Svaki naš trud, svaki naš napor, svaki naš zarađeni zalogaj – sve je to poznato Allahu i sve će biti vrednovano.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas je učio da je najbolja zarada ona koju čovjek stekne vlastitim rukama. Pošten rad nije samo dozvoljen – on je pohvalan, častan i blagoslovljen. Čovjek koji se trudi da izdržava svoju porodicu, koji radi kako bi bio dostojanstven, nalazi se na putu dobra i Allahove milosti.

Ali isto tako, islam vrlo jasno i odlučno zabranjuje svaku vrstu nepravde prema radniku. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je podizao svoj glas protiv onih koji su iskorištavali druge: „Dajte radniku njegovu platu prije nego što mu se osuši znoj.“ (Ibn Madže) Ova kratka, ali snažna poruka sadrži suštinu islamskog odnosa prema radu i radniku. Nema odgađanja, nema odugovlačenja, nema opravdanja – radnik ima pravo na svoju naknadu odmah i u cijelosti.

U hadisi-kudsijji, Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenosi riječi Uzvišenog Allaha koji upozorava ljude i kaže: „Ja ću na Sudnjem danu biti protivnik trojici ljudi; čovjeku koji se u Moje ime obaveže pa prevari, čovjeku koji slobodnog čovjeka proda kao roba i prisvoji novac od njegove prodaje, i čovjeku koji unajmi radnika, pa od njega uzme puni rad, a ne isplati mu njegovu naknadu.“ (Buharija)

Zamislimo, braćo i sestre, kakva je to prijetnja?! Kada Allah kaže da će biti protivnik nekome, to znači da je taj čovjek počinio veliku nepravdu. A jedna od tih nepravdi je upravo neisplaćivanje radnika.

Nažalost, kada pogledamo današnje stanje, vidimo da su ove riječi itekako aktuelne. Koliko je samo ljudi koji rade mjesecima, a ne dobivaju platu na vrijeme? Koliko je onih koji rade prekovremeno, a njihov trud ostaje neprimijećen i nepriznat? Koliko je onih koji šute i trpe, jer se boje da će izgubiti i ono malo što imaju? Koliko je roditelja koji pošteno rade, a ipak ne mogu svojoj djeci osigurati ono osnovno? To je stvarnost u kojoj žive mnogi ljudi na Svijetu.

Braćo i sestre, islam ne dozvoljava da čovjek bude ponižen nego traži da se poštuje dostojanstvo svakog čovjeka. Radnik nije roba, nije sredstvo, nije broj. On je insan – Allahovo stvorenje koje ima svoje dostojanstvo, svoja prava i svoju vrijednost kod Allaha.

Ali isto tako, važno je naglasiti da i radnik ima svoje obaveze. Islam traži ravnotežu i pravdu na obje strane. Nije dozvoljeno uzimati platu, a ne raditi savjesno. Nije dozvoljeno varati poslodavca, izbjegavati obaveze ili tražiti više nego što se zaslužuje. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas uči da Allah voli kada čovjek radi svoj posao temeljito i odgovorno. To znači da rad treba biti iskren, predan i savjestan.

Na kraju današnje hutbe, još samo da nas podsjetim da na Sudnjem danu nećemo biti samo pitani koliko smo klanjali i postili, nego i jesmo li nekoga zakinuli, ponizili ili mu uskratili njegovo pravo.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji poštuju rad i radnika, koji ne čine nepravdu i koji se bore za istinu i pravdu.

Molimo Ga da pomogne našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini, Iranu, Libanonu i na svakom drugom mjestu, podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.

Na kraju, molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podari Milost i Oprost i uvede u vječni Džennet! Amin!