Islamska zajednica u Hrvatskoj – Medžlis Islamske zajednice Split

Hutba glavnog imama, Vahid ef. Hadžića

„Digitalni svijet i opasnost gubljenja vremena i smisla“

Split, 24.4.2026.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, i svjedočimo da je Muhammed, a.s., Njegov poslanik i milost svim svjetovima. Neka su mir i blagoslov na njega, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana.

Poštovana braćo i cijenjene sestre!

Virtualni svijet, prije svega društvene mreže, htjeli to priznati ili ne, uzima nam sve više vremena od naših života, sve jače oblikuje naše misli i odnose, a da toga najčešće nismo niti svjesni. Sve rjeđe se pitamo koliko vremena provodimo u tom svijetu, jer on postaje sve veći dio naše svakodnevice. A kada takva svakodnevica potisne svijest o Uzvišenom Allahu, tada se izgubi i smisao vremena. Zato bi se svaki musliman i muslimanka trebali zapitati: koliko vremena zaista trošimo na ono što nas vodi Allahu i Njegovoj Milosti?

Živimo u vremenu u kojem su riječi postale jeftine, a tišina skupa. U vremenu kada se svaka misao mora objaviti, svaka emocija prikazati, kada svatko želi da se čuje i bude viđen, a malo tko želi biti iskren. Riječi su postale lagane, a tišina zahtjevna. Svijet oko nas postao je jedna velika pozornica na kojoj svatko komentira, tumači, svatko sudi. A istina… istina se sve više povlači, umorna jer je sve više zamjenjuju lažne vijesti, slike i videa.

Naše riječi više ne žive samo u našim domovima niti dopiru samo do onih koji nas poznaju i vole. One putuju bespućima interneta, šire se i odlaze nepoznatima. Svaka rečenica koju napišemo može biti most prema dobru – ali i ponor u grijeh i propast. Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.s., nas je upozorio: „Tko vjeruje u Allaha i Sudnji dan – neka govori dobro ili neka šuti.“ (B i M)

Braćo i sestre, zar nije čudno i zabrinjavajuće da su nam prsti postali brži od razuma? Da objavimo prije nego što promislimo, da komentiramo prije nego što razumijemo, da sudimo prije nego što saslušamo? Ibn Mes‘ud, r.a., je rekao: “Ništa ne zaslužnije da bude dugo zatvoreno više od jezika.” A mi danas otvaramo svoje jezike na društvenim mrežama više nego ikada.

Naravno da u njima može biti koristi  – ako se koriste za dobro, za znanje, za savjet, za poziv u hajr. Ali postaju tamnica kada nas odvode u rasprave, hrane iluzijom važnosti i pune srce pohvalama i brojkama. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas je učio: „Od ljepote čovjekove vjere jeste i da ostavi ono što ga se ne tiče.“ (Tirmizi)

Zato, ako nas neka objava ne vodi Uzvišenom Allahu, ako nas neki komentar ne popravlja, ako neka rasprava ne donosi mir – onda nije vrijedna ni riječi, ni pogleda, ni minute života.

Možda neko kaže: “Moja je namjera bila dobra.” Ali dobra namjera ne opravdava lošu posljedicu. Ibn Kajjim je rekao: “Koliko je puta neko htio dobro, a otvorio vrata zlu koja nije mogao zatvoriti.” Zato, ako će naša riječ povrijediti – (pre)šutimo. Ako će naša šutnja sačuvati mir – (pre)šutimo. Jer nekada je šutnja ibadet, a riječ iskušenje.

Braćo i sestre, nikada svijet nije bio glasniji – a čovjek prazniji. Nikada više slika/fotografija, a manje pogleda u sebe. Nikada više prijatelja, a manje istinske bliskosti. Nikada više objava, a manje dove. U toj buci nestaje ono što nas čini vjernicima – smirenost, sabur, razmišljanje i dova u tišini noći.

Islam ne osuđuje tehnologiju, nego način na koji se koristi. Ako koristiš mreže da preneseš dobro i podijeliš istinu – bit ćeš nagrađen. Ali ako ih koristiš za raspravu, dokazivanje ili vrijeđanje – znaj da si time na gubitku jer doći će dan kada neće biti ni profila, ni objava, ni lajkova, ni pratilaca. Bit će samo Knjiga naših djela i Uzvišeni Allah koji kaže u Kur'ani Kerimu, opisujući taj dan: „Na Dan kada će njihovi jezici, ruke i noge svjedočiti protiv njih o onome što su činili.“ (En-Nur, 24)

Braćo i sestre, ne dozvolimo da ekran postane naša kibla, da lajk bude naša nagrada, a broj pratilaca naša vrijednost. Naša vrijednost je u iskrenosti, ibadetu, u dovi u tihoj noći kada nas vidi samo Uzvišeni Allah. Na Sudnjem danu Uzvišeni Allah nas neće pitati: “Koliko si imao pratilaca i slično?”, nego: “Koliko si imao iskrenosti?”

Zato, braćo i sestre, u vremenu buke – birajmo tišinu. U vremenu površnosti – birajmo suštinu. U vremenu rasprava – birajmo dovu. Jer tišina vjernika nije praznina, to je razgovor srca s Gospodarom.

A dok govorimo o riječima i ponašanju, sjetimo se da nas i naša djeca gledaju. Vide kako se ponašamo, kako govorimo, kako reagiramo. Možda ne kažu ništa – ali upijaju sve. Zato se zapitajmo: kakav im primjer dajemo i kakav islam im pokazujemo – onaj koji gradi ili onaj koji ruši?

Uzvišeni Allahu, Gospodaru tišine i govora, nauči nas da šutimo kada riječ vodi zlu, a da govorimo kada riječ vodi Tebi. Očisti naša srca od potrebe za dokazivanjem i od želje za pohvalom ljudi.

Milostivi Allahu, učini naše jezike blagim prema ljudima, a snažnim u Tvojoj istini. Sačuvaj nas od praznih riječi, od gnjeva i oholosti.

Svemogući Allahu, podari nam smirenost u srcu, iskrenost u djelima i uputu na Pravome putu. Učini nas od onih koji Te spominju u tišini i kojima je Tvoje zadovoljstvo najveći cilj.

Molimo Te da pomogneš našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini, Iranu, Libanonu i na svakom drugom mjestu, podariš im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.

Na kraju, molimo Te da uputiš našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Tobom ne zastide, da nam svima na Sudnjem danu podariš Svoju Milost i Oprost i uvedeš u vječni Džennet! Amin!